<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>2004 &#8211; Festival europske kratke priče</title>
	<atom:link href="https://europeanshortstory.org/kat/autori-ice/2004/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://europeanshortstory.org</link>
	<description>European short story</description>
	<lastBuildDate>Sun, 30 May 2021 07:00:19 +0000</lastBuildDate>
	<language>hr</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=6.8.1</generator>

<image>
	<url>https://europeanshortstory.org/wp-content/uploads/2025/05/cropped-Faviction_24-32x32.jpg</url>
	<title>2004 &#8211; Festival europske kratke priče</title>
	<link>https://europeanshortstory.org</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Senko Karuza (Hrvatska)</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/senko-karuza-2/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Stjepan Balent]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 19 May 2021 12:33:54 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2004]]></category>
		<category><![CDATA[2019]]></category>
		<category><![CDATA[2020]]></category>
		<category><![CDATA[2021]]></category>
		<category><![CDATA[FEKP]]></category>
		<category><![CDATA[Senko Karuza]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=437</guid>

					<description><![CDATA[SENKO KARUZA, rođen je 1957. u Splitu. Studirao filozofiju na FF-u u Zagrebu. Objavljivao u Poletu, Studentskom listu, Studentu, Mogućnostima, Rivalu, Dnevniku (Ljubljana). Uvrštavan u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča. Ispisuje redovito kratke priče u Slobodnoj Dalmaciji pod zajedničkim nazivom Vodič po otoku. Objavio knjigu kratkih priča Busbuskalai (1997). Karuza piše već dugo [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>SENKO KARUZA</strong>, rođen je 1957. u Splitu. Studirao filozofiju na FF-u u Zagrebu. Objavljivao u Poletu, Studentskom listu, Studentu, Mogućnostima, Rivalu, Dnevniku (Ljubljana). Uvrštavan u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča. Ispisuje redovito kratke priče u Slobodnoj Dalmaciji pod zajedničkim nazivom <em>Vodič po otoku</em>. Objavio knjigu kratkih priča <em>Busbuskalai</em> (1997).</p>
<p>Karuza piše već dugo (još od zlatnog doba Quoruma), knjige objavljuje zadnjih desetak godina, a sada mu je Profil objavio knjigu sabranih proza <em>Teško mi je reći</em>, u kojoj su kratke priče i prozni zapisi iz knjiga <em>Busbuskalai</em>, <em>Ima li života prije smrti</em> i <em>Vodič po otoku</em>. <em>Kamara obscura</em> objavljuje 2010., a  2016. za Meandar objavljuje <em>Prsa u prsa</em>, knjigu zaokruženih priča, eseja, o literarnoj igri složenoj od prostora i prolaznosti.</p>
<p>Ako je nešto konstanta u njegovoj prozi, onda je to otok, s tim da o toj čestoj književnoj temi Karuza piše – a kako drugačije – s &#8221;pogledom iznutra&#8221;, a ne s kopna. Senko, naime, dobar dio godine živi u viškoj uvali Mala Travna.</p>
<p>Senko je direktor Književnog festivala Mare, Mare! i osnivač neformalnog Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih načina preživljavanja na malim i pučinskim otocima.</p>
<p><strong>Sven Popović</strong> za Karuzu kaže da je &#8220;otočanin je gastronom, vrhunski stilist. Ne nužno tim redoslijedom. Proze mnogih autora naspram njegove ispadaju šlampave, neispeglane; što će reći da je Senko vjerojatno perfekcionist. Ima nevjerojatno oko za detalje i u stanju je ono banalno, sto puta viđeno i svakodnevno učiniti filmskim i lirskim. Proza mu je fluidna, meka, topla; uvijek s primjesama melankolije i otoka. Kaže kako piše sporo i mučeći se, što se nikako ne osjeti jer u njegovoj prozi i njegovoj pojavi ne postoji grč. Sklon izolaciji. Manje sklon turistima.&#8221;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Jurica Pavičić (Hrvatska)</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/jurica-pavicic/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Super User]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 19 May 2021 11:36:42 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2004]]></category>
		<category><![CDATA[2021]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=440</guid>

					<description><![CDATA[Jurica Pavičić, rođen 1965. u Splitu. Od 1990. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina. Godine 1992. nagrađen je nagradom za filmsku kritiku Vladimir Vuković, 1996. nagradom novinarskog društva Marija Jurić Zagorka, a 2002. nagradu za doprinos novinarstvu Veselko Tenžera. U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa. Krimićem Nedjeljni prijatelj (2000), [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Jurica Pavičić</strong>, rođen 1965. u Splitu. Od 1990. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina. Godine 1992. nagrađen je nagradom za filmsku kritiku Vladimir Vuković, 1996. nagradom novinarskog društva Marija Jurić Zagorka, a 2002. nagradu za doprinos novinarstvu Veselko Tenžera.<br />
U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom <em>Ovce od gipsa</em>. Krimićem <em>Nedjeljni prijatelj</em> (2000), tematizira socijalna proturječja Hrvatske devedesetih. U različitoj periodici objavljivao i kratke priče. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu praizvedena mu je drama <em>Trovačica</em> (2000) koje je prethodne godine osvojila nacionalnu nagradu za dramu Držić. Treći roman <em>Minuta 88</em> (2002), ušao je u uži krug za nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu godine. Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, njemački, talijanski i bugarski. Roman <em>Ovce od gipsa</em> preveden je na njemački, a po njemu je snimljen i nagrađivani film <em>Svjedoci</em>, u režiji Vinka Brešana.<br />
Citirajući palestinskog redatelja <strong>Eliju Suleimana</strong>, Pavičić često navodi kako se njegove pripovijetke bave nesvršenim kućama i nesvršenim poslovima. Kritičari njegove pripovijetke često uspoređuju s <strong>Alice Munro</strong> i <strong>Raymondom Carverom</strong>. Istaknuti srpski romanopisac <strong>Dragan Velikić</strong> napisao je za Pavičića da je Ivo Andrić Dalmacije.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>MAGDALENA KOCH</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/magdalena-koch/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Super User]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 05 Feb 2016 07:41:08 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2004]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=448</guid>

					<description><![CDATA[MAGDALENA KOCH, znanstvena asistentica u Institutu za slavensku filologiju Sveučili&#353;ta u Vroclavu gdje je i doktorirala. Predaje povijest srpske i povijest hrvatske književnosti XX. st. Objavila je knjigu Putovanja u vremenu i prostoru. Proza Izidore Sekulić (Podr&#243;że w czasie i przestrzeni. Proza Isidory Sekulic) kao i vi&#353;e slavističkih radova. U svojim istraživanjima srpske i hrvatske [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>MAGDALENA KOCH, znanstvena asistentica u Institutu za slavensku filologiju Sveučili&scaron;ta u Vroclavu gdje je i doktorirala. Predaje povijest srpske i povijest hrvatske književnosti XX. st. Objavila je knjigu Putovanja u vremenu i prostoru. Proza Izidore Sekulić (Podr&oacute;że w czasie i przestrzeni. Proza Isidory Sekulic) kao i vi&scaron;e slavističkih radova. U svojim istraživanjima srpske i hrvatske književnosti posebno proučava rodne studije i feminističku kritiku prve pol. XX. st. Suorganizatorica je Međunarodnoga festivala priče u Vroclavu.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>THOMAS GEIGER</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/thomas-geiger/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Super User]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 05 Feb 2016 07:40:41 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2004]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=447</guid>

					<description><![CDATA[THOMAS GEIGER, rođen 1960. u Sulzbach-Rosenbergu (sjevernoistočna Bavarska). Zavr&#353;iv&#353;i studije, radi u knjižari u N&#252;rnbergu. Zavr&#353;io je studij njemačkog jezika i književnosti te povijest dru&#353;tva i ekonomskog razvoja na sveučili&#353;tu Ludwig Maximilian u M&#252;nchenu. Od 1989. radi kao urednik časopisa Sprache im technischen Zeitalter na berlinskom Litererarisches Colloquiumu. Osim uređivanja časopisa Geiger se bavi organiziranjem [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>THOMAS GEIGER, rođen 1960. u Sulzbach-Rosenbergu (sjevernoistočna Bavarska). Zavr&scaron;iv&scaron;i studije, radi u knjižari u N&uuml;rnbergu. Zavr&scaron;io je studij njemačkog jezika i književnosti te povijest dru&scaron;tva i ekonomskog razvoja na sveučili&scaron;tu Ludwig Maximilian u M&uuml;nchenu. Od 1989. radi kao urednik časopisa Sprache im technischen Zeitalter na berlinskom Litererarisches Colloquiumu. Osim uređivanja časopisa Geiger se bavi organiziranjem književnih čitanja i diskusija na LCB-u i u svom rodnom Freiburgu, kao i na leipzigskom sajmu knjiga, u suradnji s Goethe Institutom &ndash; u Londonu, New Yorku ili Kopenhagenu.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>ALEXANDRA BÜCHLER</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/alexandra-buechler/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Super User]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 05 Feb 2016 07:40:14 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2004]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=446</guid>

					<description><![CDATA[ALEXANDRA B&#220;CHLER rođena je u Pragu, a živjela je u Grčkoj, Australiji i Velikoj Britaniji. Direktorica je programa Literature Across Frontiers (Književno&#353;ću preko granica), projekta međunarodne književne razmjene i rasprava o književnom stvarala&#353;tvu smje&#353;tenog u Velikoj Britaniji (www.lit-across-frontiers.org). Glavna je urednica Transcripta, europskog internetskog časopisa za knjige i spisateljstvo (www.transcript-review.org). Prevodi prozu, poeziju, drame i [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>ALEXANDRA B&Uuml;CHLER rođena je u Pragu, a živjela je u Grčkoj, Australiji i Velikoj Britaniji. Direktorica je programa Literature Across Frontiers (Književno&scaron;ću preko granica), projekta međunarodne književne razmjene i rasprava o književnom stvarala&scaron;tvu smje&scaron;tenog u Velikoj Britaniji (www.lit-across-frontiers.org). Glavna je urednica Transcripta, europskog internetskog časopisa za knjige i spisateljstvo (www.transcript-review.org). Prevodi prozu, poeziju, drame i članke o modernoj umjetnosti i arhitekturi. Prevela je preko dvadeset pet knjiga i uredila &scaron;est antologija suvremene če&scaron;ke, australske, &scaron;kotske i grčke kratke priče. Među mnogim književnicima koje je prevodila nalaze se J. M. Coetzee, David Malouf, Jean Rhys, Janice Galloway i Rhea Galanaki.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>MONIKA WOGROLLY</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/monika-wogrolly/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Super User]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 05 Feb 2016 07:39:05 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2004]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=445</guid>

					<description><![CDATA[MONIKA WOGROLLY, rođena 1967. u Grazu, nakon studija filozofije i germanistike i izobrazbe za psihoterapeuta radila na bioetičkom projektu. Za prvu objavljenu prozu Sturzflug ins Schwebende (1986) dobiva nagradu grada Beča, zatim slijede hvaljeni romani: Suche meinen M&#246;rder (1994), Ins Feuer (1995), Die Menschenfresserin (2000) i Herzlos (2002). Priče i znanstvene tekstove objavljuje po periodici.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>MONIKA WOGROLLY, rođena 1967. u Grazu, nakon studija filozofije i germanistike i izobrazbe za psihoterapeuta radila na bioetičkom projektu. Za prvu objavljenu prozu Sturzflug ins Schwebende (1986) dobiva nagradu grada Beča, zatim slijede hvaljeni romani: Suche meinen M&ouml;rder (1994), Ins Feuer (1995), Die Menschenfresserin (2000) i Herzlos (2002). Priče i znanstvene tekstove objavljuje po periodici.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>NENAD VELIČKOVIĆ</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/nenad-velickovic/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Super User]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 05 Feb 2016 07:38:37 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2004]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=444</guid>

					<description><![CDATA[NENAD VELIČKOVIĆ, rođen 1962. u Sarajevu. Autor romana, kratkih priča, scenarija, radio drama i eseja&#8230; jedan je od najcjenjenijih suvremenih bosanskih prozaika. Objavio: Konačari (1995); Đavo u Sarajevu (1996); SEXICON-SEXPRESSIONISM (1998); Sarajevski gastronauti (1999); My daughter&#8217;s father (2003); Sahib (2004). Dobitnik je brojnih književnih nagrada a priče i romani prevođeni su mu na engleski, talijanski, [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>NENAD VELIČKOVIĆ, rođen 1962. u Sarajevu. Autor romana, kratkih priča, scenarija, radio drama i eseja&#8230; jedan je od najcjenjenijih suvremenih bosanskih prozaika. Objavio: Konačari (1995); Đavo u Sarajevu (1996); SEXICON-SEXPRESSIONISM (1998); Sarajevski gastronauti (1999); My daughter&rsquo;s father (2003); Sahib (2004). Dobitnik je brojnih književnih nagrada a priče i romani prevođeni su mu na engleski, talijanski, njemački, slovenski&#8230;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>MANON UPHOFF</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/manon-uphoff-2/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Super User]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 05 Feb 2016 07:38:12 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2004]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=443</guid>

					<description><![CDATA[MANON UPHOFF, rođena 1962 u Utrechtu. Na književnoj sceni debitirala 1995. knjigom priča Desire. Ovim izuzetno hvaljenim prvijencem bila je nominirana za vi&#353;e nizozemskih književnih nagrada, među ostalima za Nagradu Rabobank za najbolju kratku priču, za Nagradu ECI i prestižnu Nagradu AKO za književnost. 1997 objavljuje roman Lack, nominiran za književnu nagradu Libris i Nagradu [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>MANON UPHOFF, rođena 1962 u Utrechtu. Na književnoj sceni debitirala 1995. knjigom priča Desire. Ovim izuzetno hvaljenim prvijencem bila je nominirana za vi&scaron;e nizozemskih književnih nagrada, među ostalima za Nagradu Rabobank za najbolju kratku priču, za Nagradu ECI i prestižnu Nagradu AKO za književnost. 1997 objavljuje roman Lack, nominiran za književnu nagradu Libris i Nagradu Betje Wolff. Slijede knjige De Fluwelen Machine (kratke priče, 1998), He says I can&rsquo;t dance (knjiga eseja, 2000) i hvaljeni kratki roman De Vanger (2002), po kojemu je snimljen televizijski film. Godine 2002. dobitnica je prve C.C.S. Crone Nagrade za književno djelo. 2003. iz tiska joj izlaze Sabrane priče, a 2004. kratki roman The Bastard. Nizozemski su je književni kritičari nedavno uvrstili u pet najtalentiranijih prozaika devedesetih.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>TIZIANO SCARPA</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/tiziano-scarpa/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Super User]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 05 Feb 2016 07:37:40 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2004]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=442</guid>

					<description><![CDATA[TIZIANO SCARPA, rođen 1963. u Veneciji. Kao književni kritičar surađuje s časopisima Il Manifesto, L&#8217;Unit&#224;, Leggere i Linea d&#8217;ombra. Radio je kao redakcijski savjetnik za izdavačku kuću Einaudi. Njegov prvi roman Oči na gradeli (Occhi sulla graticola, 1996) doživio je popriličan uspjeh te pohvalne ocjene kritičara. Godine 1998. objavio je pripovjednu zbirku Ljubav&#174; (Amore&#174;). Dvije [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>TIZIANO SCARPA, rođen 1963. u Veneciji. Kao književni kritičar surađuje s časopisima Il Manifesto, L&rsquo;Unit&agrave;, Leggere i Linea d&rsquo;ombra. Radio je kao redakcijski savjetnik za izdavačku kuću Einaudi. Njegov prvi roman Oči na gradeli (Occhi sulla graticola, 1996) doživio je popriličan uspjeh te pohvalne ocjene kritičara. Godine 1998. objavio je pripovjednu zbirku Ljubav&reg; (Amore&reg;). Dvije godine kasnije objavljuje osebujan turistički vodič pod naslovom Venecija je riba (Venezia &egrave; un pesce) te zbirku novinskih tekstova i eseja Kakva je to buka? (Che cos&#8217;&egrave; questo fracasso?). 2001.g. u suautorstvu s R. Montanarijem i A. Noveom objavljuje pjesničku zbirku Ba&scaron; danas u galaktikama. Covers (Nelle galassie oggi come oggi. Covers). Početkom 2003. izlazi mu zbirka priča pod naslovom &Scaron;to želim od tebe (Cosa voglio da te), a koncem godine roman Kamikaze sa Zapada (Kamikaze d&#8217;Occidente). Djela su mu prevedena na &scaron;panjolski, francuski i njemački jezik, a roman Oči na gradeli uskoro će se pojaviti u hrvatskom prijevodu. Autor je vi&scaron;e kazali&scaron;nih tekstova te opernog libretta. Jednočinka Trčimo kući izvedena je 2000.g. tijekom milanskog Maratona, a pripovijetka Madrigal pretvorena u kazali&scaron;ni monolog i izvedena u Sveučili&scaron;nom kazali&scaron;nom centru u Veneciji. 1997.g. je za radio-dramu Popcorn dobio nagradu Prix Italia. Izrazito sklon performanceu i javnom čitanju vlastitih tekstova, posljednjih je godina sudjelovao u stotinjak javnih nastupa diljem Italije. Trenutno dovr&scaron;ava zbirku priča o dijelovima svoga tijela i novi roman.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>DAN RHODES</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/dan-rhodes/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Super User]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 05 Feb 2016 07:37:10 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2004]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=441</guid>

					<description><![CDATA[DAN RHODES, rođen 1972, odrastao u Devonu i Kentu. Objavio je dvije knjige kratkih proza: Don&#8217;t Tell Me The Truth About i Anthropology and a Hundred Other Stories. Prvi roman Timoleon Vieta Come Home objavljuje mu Canongate. The Guardian ga je proglasio &#8220;najboljim mladim piscem u Britaniji&#8221;, a časopis Granta uvrstio među Najbolje britanske romanopisce [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>DAN RHODES, rođen 1972, odrastao u Devonu i Kentu. Objavio je dvije knjige kratkih proza: Don&#8217;t Tell Me The Truth About i Anthropology and a Hundred Other Stories. Prvi roman Timoleon Vieta Come Home objavljuje mu Canongate. The Guardian ga je proglasio &#8220;najboljim mladim piscem u Britaniji&#8221;, a časopis Granta uvrstio među Najbolje britanske romanopisce 2003. Iste godine sudjelovao je u programu Discover Great New Writers uglednog nakladnika Barnes &amp; Noble .</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
