2007 – Festival europske kratke priče

Olja Savičević Ivančević (Hrvatska)

Stjepan Balent — Fri, 21 May 2021 14:35:10 +0000

Olja Savičević Ivančević rođena je 16. rujna 1974. u Splitu. Pjesnikinja i spisateljica, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika te objavljene u Europi i SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika.

Piše književne kolumne, surađuje s kazalištima kao autorica dramskih tekstova, songova i adaptacija, a prema njenim pričama snimljeni su nagrađivani kratkometražni igrani filmovi (Balavica, Sedam neodgovorenih poziva, Trešnje). Prema priči Pederi iz zbirke Nasmijati psa objavljena je grafička novela Ljeto (Žeželj/Paljan). Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman u Hrvatskoj 2011., kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je postavljen istoimeni kazališni komad u režiji Ivice Buljana. Za adaptaciju lutkarske predstave Čudnovate zgode Šegrta Hlapića dobila je nagradu Mali Marulić 2013. godine. Istu nagradu dobila je i za dramske tekstove Moj prijatelj Mačkodlak (2014.) i Som na cilome svitu (2015.). Roman Pjevač u noći dobio je nagradu Libar za vajk Pulskog sajma knjige (2016.), kao i English Pen Award (2018.).

Dobitnica je i regionalne nagrade festivala Druga prikazna iz Skopja 2018.

Objavila: Bit će strašno kada ja porastem (pjesme, 1988.), Vječna djeca (pjesme, 1993.), Žensko pismo (pjesme, 1999.), Puzzlerojc (pjesme, 2006.), Nasmijati psa (priče, 2006.), Kućna pravila (pjesme, 2007.), Adio kauboju (roman, 2010.), Mamasafari (i ostale stvari) (pjesme, 2012.), Pjevač u noći (roman, 2016.), Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (slikovnica, u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2017.), Adrijana se vratila (slikovnica u suradnji s Imeldom Ramović, 2019.), Sami na cilome svitu (ilustrirana priča za djecu u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2020.) i Divlje i tvoje (pjesme, 2020.).

Živi i radi kao slobodna umjetnica na relaciji Zagreb – Split – Korčula.

MIRJA UNGE

Super User — Fri, 05 Feb 2016 09:36:06 +0000

MIRJA UNGE rođena je u Stockholmu 1973. godine. Debitirala je 1998. romanom Det är ur munnarna orden kom za koji je dobila nagradu za književne prvijence Katapultpriset. Njen sljedeći roman Järnnätter izašao je 2000., a posljednji Motsols iz 2005. bio je nominiran za Nagradu švedskog radija, te osvojio književnu nagradu magazina Vi. Njezini najvjerniji čitatelji su mlađa publika čijim se problemima bavi (pogotovo zbunjujućim iskustvima odrastanja mladih djevojaka). Godine 2006. debitirala je i kao dramatičarka predstavom Var är alla? u kojoj govori o silovanju i situacijama kad erotski naboj izmakne kontroli. U travnju 2007. izašla joj je prva zbirka priča pod nazivom Brorsan är mätt. Jednoglasno hvaljena zbog osebujnog jezičnog stila, i književni kritičari i čitatelji se slažu: Nitko u Švedskoj ne piše kao Mirja Unge.

MIMA SIMIĆ

Super User — Fri, 05 Feb 2016 09:35:39 +0000

MIMA SIMIĆ, okultna hrvatska spisateljica opskurnog izričaja, objavljivala prozu i kritičke osvrte u svim prestižnim hrvatskim književnim i srodnim publikacijama – Quorum, Libra, Fantom slobode, Godine, Zarez, Plima, Akt, Vijenac, K., Kolaps, Jutarnji list – kao i u različitim hrvatskim i međunarodnim antologijama – Ekran priče, Libido.hr, Poqueerene priče, Najbolje hrvatske priče 2005., Na Trećem trgu – antologija nove kratke priče Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Priče su joj prevođene na engleski (Chroma Journal), poljski (Studium) i slovenski (Literatura). Ko-vokal i suosnivačica obiteljskog soc-religioznog benda Drvena Marija, kao i nekih malo manje popularnih aktivističkih skupina LGBT i anarhofeminističke orijentacije. U strahu da sve to neće biti dovoljno, uzela je pauzu od pisanja i prehodala Španjolsku u 26 dana.

TON ROZEMAN

Super User — Fri, 05 Feb 2016 09:34:18 +0000

TON ROZEMAN rođen je 1968. u Den Haagu. Diplomirao je nizozemski i završio četverogodišnji studij na visokoj školi za pisce ‘t Colofon, na kojoj sada predaje pisanje proze. Debitirao je 2001. zbirkom kratkih priča Intiemer dan seks, za koju je 2003. nagrađen stipendijom Charlotte Köhler. Godine 2004. objavio je zbirku kratkih priča Misschien maar beter ook, koja je nominirana za književne nagrade AKO i Libris. Veliki je zagovornik kratke priče kao književne forme, a njegove su priče fragmenti iz ljudskih života i uglavnom se bave međuljudskim odnosima. U rujnu 2007. mu izlazi novela Nu gaat het gebeuren. Trenutačno radi na novoj zbirci priča Voorbij een zeker punt.

DBC PIERRE

Super User — Fri, 05 Feb 2016 09:33:50 +0000

DBC PIERRE rođen je 1961. u Reynelli u Australiji. Odrastao je u Meksiku i Velikoj Britaniji, a sad živi u Irskoj. Dok je ranije radio kao dizajner i stripaš, sad se posvetio pisanju. Njegov književni prvijenac Vernon God Little (2003), mračna satira smještena u period nakon masakra u teksaškoj srednjoj školi dobila je 2003. godine Bookerovu nagradu za najbolje prozno djelo. Trenutno se adaptira za kazalište. Njegov drugi roman Ludmila’s Broken English objavljen je 2006. Nagrade i nominacije za roman Vernon God Little: (2003) Bollinger Everyman Wodehouse; British Book Awards pisac godine (nominacija); British Book Awards debitant godine (nominacija); nagrada Guardian First Book (nominacija); Man Booker nagrada za prozno djelo; Whitbreadova nagrada za prvi roman.

DAMIR MILOŠ

Super User — Fri, 05 Feb 2016 09:33:21 +0000

DAMIR MILOŠ rođen je 1954. u Opatiji. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Vodicama. Prve stručne radove iz područja teorije govora počeo je objavljivati u stručnim časopisima i prigodnim zbornicama koji su se izdavali nakon godišnjih skupova posvećenih Verbotonalnoj metodi. Zastupajući tezu da je znanstveni jezik, ili jezik znanosti nedovoljan za izlaganje teorije koju je zagovarao, objavio je nekoliko tekstova koji govore o potrebi promjene jezika znanosti da bi se dohvatio problem kojim se ta znanost bavi. Počinje objavljivati i književne tekstove koji su nastali pod utjecajem istraživanja i rezultata istraživanja teorije percepcije, posebno onih vođenih dostignućima suvremene filozofske antropologije (prvenstveno Helmutha Plessnera, Hansa Georga Gadamera, Meralau-Ponty-a i Arnolda Gehlena). Imajući neprestano na umu pitanje sinestezije osjetila, te posljedica na ljudsku percepciju i tumačenja cijelokupnog ljudskog ponašanja s motrišta filozofske antropologije, autor je sljedećih romana: Pogled grad (1985.), Se (1987.), Smrt u Opatiji (1988.), Bijeli klaun (1988.), Nepoznata priča (1989.), Autobiografija (1989.), Kapetanov dnevnik (1991.), Zoe (1992.), Nabukodonozor (1995.), Otok snova (1996.), Kravata (1998.), Klitostora (2000.), Smetlar (2005.) te Kornatskih priča (2006.). Osim toga objavio je niz drama, dječjih igrokaza, eseja, priča i komentara po raznoraznim publikacija. Glavni je urednik časopisa MORSKO PRASE koji izlazi dvomjesečno a tematizira probleme umjetnosti i življenja s morem.

BERNARD MACLAVERTY

Super User — Fri, 05 Feb 2016 09:32:53 +0000

BERNARD MACLAVERTY rođen je u Belfastu, gdje je živio do 1975., kad seli u Škotsku. Nakon što je neko vrijeme živio u Edinburghu i na otoku Islayu, preselio je u Glasgow, gdje živi danas. Član je irske Aosdane i gostujući je pisac/profesor na sveučilištima u Strathclydeu i Aberdeenu. Objavio je pet zbirki kratkih priča i četiri romana (Lamb, 1980; Cal, 1983; Grace Notes, 1997; i The Anatomy School 2001). Po romanima Lamb i Cal snimljeni su filmovi za koje je napisao scenarij, a svoju prozu preradio je i za radio, televiziju i film. 1997. roman Grace Notes Saltire Society je proglasio škotskom knjigom godine, a nominirana je i za brojne druge nagrade, uključujući i prestižne nagrade Booker i Whitbread. Njegove zbirke kratkih priča su Secrets & Other Stories (1977); A Time to Dance & Other Stories (1982); The Great Profundo & Other Stories (1987); Walking the Dog & Other Stories (1994), i posljednja, Matters of Life & Death (2006). Godine 2003. napisao je i režirao kratki film Bye-Child, po pjesmi Seamusa Heaneya, koji je nominiran za BAFTA-u u kategoriji najboljeg kratkog filma, a dobio je škotsku BAFTA-u za najbolji redateljski prvijenac.

REGIS JAUFFRET

Super User — Fri, 05 Feb 2016 09:32:10 +0000

REGIS JAUFFRET rođen je 1955. u Marseillesu. Autor deset romana, od kojih je najzapaženiji Univers, univers (2003, Nagrada Décembre), zbirke priča Les jeux de plage (2002) i drame Les gouttes (1985). Premda nekoliko njegovih naslova priziva ljubav (Cet extrême amour, 1986; Histoire d’amour, 1998), opsesivno uprizoruje upravo samoću, ravnodušnost ili neizrecivi očaj, ujedno ukopan u ljudsku patologiju i sarkastično distanciran od nje.

HALLGRĨMUR HELGASON

Super User — Fri, 05 Feb 2016 09:31:42 +0000

HALLGRĨMUR HELGASON rođen je 1959. u Reykjavíku. Studirao je na likovnoj akademiji na Islandu od 1979. do 1980., i na likovnoj akademiji u Münchenu od 1981. do 1982. Odonda radi kao umjetnik i kao pisac. Njegov prvi roman, Hella, objavljen je 1990., nakon čega objavljuje još nekoliko romana, kao i jednu zbirku poezije. Njegov roman 101 Reykjavik (1996) odmah je privukao pozornost i preveden je širom Skandinavije, Europe i u Engleskoj. 1999. je nominiran za književnu nagradu Nordic Councila. Film koji je po ovoj knjizi snimio Baltasar Kormákur, jedan od najznačajnijih islandskih redatelja, pušten je u distribuciju širom svijeta 2000. Baltasar je također adaptirao i Hallgrímurov roman, Þetta er allt að koma (Almost There) za kazalište. Komad je premijeru imao u Islanskom narodnom kazalištu 2004., a režirao ga je Baltasar. Hallgrímurov raznovrstan opus uključuje radio i kazališne drame, eseje o društvu i kulturi za različite tiskovine, kao i performans i stand up komediju. Kao umjetnik Hallgrímur je do sad imao preko 20 samostalnih izložbi na Islandu, u Bostonu, New Yorku, Parizu, i Malmöu; a njegovi radovi uključeni su u preko trideset grupnih izložbi širom svijeta. Hallgrímur Helgason živi i radi u Reykjaviku.

FRANZISKA GERSTENBERG

Super User — Fri, 05 Feb 2016 09:30:12 +0000

FRANZISKA GERSTENBERG rođena je 1979. u Dresdenu, studirala je na Institutu za njemačku književnost u Leipzigu i živi u Hannoveru. Bila je jedna od urednica knjiežvnog časopisa EDIT i dobila brojne stipendije i nagrade, zadnja od kojih je nagrada pokrajine Donje Saske za spisateljicu koja najviše obećava. Godine 2007. dodijeljena joj je stipendija Heinricha Heinea za fragment iz djela Solche Geschenke (2007, beide Schöffling & Co.).