2012 – Festival europske kratke priče

Ivica Prtenjača (Hrvatska)

Super User — Wed, 19 May 2021 12:26:38 +0000

Ivica Prtenjača rođen je 1969. u Rijeci, gdje je studirao jugoslavistiku na Pedagoškom fakultetu. Radi od svoje 15. godine: kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik. Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, novinske kolumne, a često vodi i promocije, književne sajmove i književne festivale (ima iskustva i s ovim festivalom). Na Trećem programu Hrvatskog radija vodi emisije Moj izbor i Metafora. Objavio je pet knjiga poezije, roman, dramu, knjigu priča s kuharskim receptima, te dobio dosta nagrada za svoje knjige. Pojedine pjesme, ciklusi ili knjige prevedeni su mu na dvadesetak jezika. Zastupljen je u više antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Živi i radi u Zagrebu.
Pojedine pjesme ili ciklusi prevedeni su mu na francuski, švedski, litavski, slovenski, mađarski, makedonski, engleski, njemački, talijanski i bugarski jezik. Sudjelovao je na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta. Uvršten je u nekoliko antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti.
Primio je sljedeće nagrade: Nagrada 25. Salona mladih za književnost, 1998. Nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Kvirinovi susreti (2001.), Kiklop za pjesničku knjigu godine (2006.), Dobriša Cesarić za još neobjavljeni pjesnički rukopis (2009.), Risto Ratković za pjesničku zbirku, Crna Gora (2010.), V.B.Z. i Tisak media nagrada za najbolji neobjavljeni roman 2014.

Objavio: Pisanje oslobađa (poezija, 1999); Yves (poezija, 2001); Nitko ne govori hrvatski (s Brankom Čegecom i Miroslavom Mićanovićem; izbor iz poezije, dvojezično hrvatsko/francusko izdanje; 2002); Uzimaj sve što te smiruje (poezija, 2006); Dobro je, lijepo je (roman, 2006 i 2018); Okrutnost (pjesme, 2010); Kod Yvesa (priče, 2011); Brdo (roman, 2014); Tiho rušenje (roman, 2017), Plivač (roman, 2019.)

DIMITRI VERHULST

Super User — Fri, 05 Feb 2016 06:28:49 +0000

DIMITRI VERHULST (BELGIJA) rođen je 1972. u Aalstu, smrdljivu industrijskom gradiću, kao jedino dijete švelje i poštara alkoholičara. Kad mu je bilo 12 godina, majka je započela nov život i ostavila njega i oca. Odonda je više nikad nije vidio. Budući da otac nije bio u stanju brinuti se ni o samome sebi, Dimitri je postao “mali iz popravnog doma” i u njegovu je životu jedina čvrsta točka bila ljubav prema književnosti. Čim je naučio pisati, znao je da mora postati pripovjedač. Bez roditelja i bez novca, nije si mogao priuštiti ozbiljnu naobrazbu (premda je pokušao raditi 32 sata tjedno kao dostavljač pizze i istovremeno studirati, no to je za njegov um bilo previše), tako da je radio neke osebujne poslove. U dobi od 26 godina (1999) objavio je prvi roman, no ono malo uspjeha u domovini i inozemstvu donio mu je “ Problemski hotel” (Andrijići, Zagreb, 2010). Ta je knjiga uvrštena na Unescov popis reprezentativnih djela i doživjela je brojne prijevode. Na više je jezika prevedena i “De helaasheid der dingen”, a filmska ekranizacija nagrađena je na Filmskom festivalu u Cannesu (Prize for Art and Essai). Za “Godverdomse dagen op een godverdomse bol” (prevedenu na nekoliko jezika, ali ne i na engleski) dobio je Libris-Literatuurprijs, najvažniju nagradu koja se dodjeljuje za knjigu napisanu na nizozemskom.

SANNEKE VAN HASSEL

Super User — Fri, 05 Feb 2016 06:28:27 +0000

SANNEKE VAN HASSEL (NIZOZEMSKA) rođena je 1971. Studirala je teatrologiju i kulturnu povijest. Njezina prva zbirka kratkih priča, “Ijsregen” iz 2005, nominirana je za nekoliko književnih nagrada. Priče su joj objavljene u književnim časopisima i uvrštene u više antologija. Godine 2006. pisala je o sarajevskoj svakodnevici. Drugu zbirku kratkih priča, naslovljenu “Witte veder”, objavila je 2007. i za nju primila nagradu BNG. U travnju 2010. u Amsterdamu organizirala je i uredila međunarodni festival kratke priče Hotel Van Hassel. U ljeto 2010. izašao joj je prvi roman, “Nest”. Uoči FEKP-a izašla joj je treća pripovjedna zbirka “Ezels” te antologija kratkih priča iz cijeloga svijeta “Naar de Stad”, koju je uredila s flamanskom spisateljicom Annelies Verbeke. Sanneke Van Hassel živi i radi u Rotterdamu. Njezina djela objavljuje De Bezige Bij, www.debezigebij.nl

NEVEN UŠUMOVIĆ

Super User — Fri, 05 Feb 2016 06:28:06 +0000

NEVEN UŠUMOVIĆ (HRVATSKA) rođen je 1972. u Zagrebu, odrastao u Subotici. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju, komparativnu književnost i hungarologiju. Objavio je zbirke priča “7 mladih” (1997), “Makovo zrno” (2009) i “Rajske ptice” (2012) te roman kratkog daha “Ekskurzija” (2001). Priča “Vereš” objavljena je u antologiji “Best European Fiction” koju je 2009. za američku izdavačku kuću Dalkey Archive Press uredio Aleksandar Hemon. S mađarskog je prevodio Bélu Hamvasa, Ferenca Molnára, Pétera Zilahyja i Ádáma Bodora. Zajedno sa Stjepanom Lukačem i Jolán Mann priredio je antologiju suvremene mađarske kratke priče “Zastrašivanje strašila” (2001). Od 2002. radi kao knjižničar u Umagu.

MANON UPHOFF

Super User — Fri, 05 Feb 2016 06:27:45 +0000

MANON UPHOFF (NIZOZEMSKA) rođena je 1962. u Utrechtu. Debitirala je 1995. zbirkom kratkih priča “Begeerte”, koja je nominirana za više važnih literarnih nagrada. Roman “Gemis” (1997) bio je u izboru za književne nagrade Libris i Betje Wolff. Uslijedila je zbirka kratkih priča “De Fluwelen Machine” (1998), zbirka eseja “Hij zegt dat ik niet dansen kan” (2000) i kratki roman “De Vanger” (2002), koji je 2003. doživio i ekranizaciju, te kratki roman “The Bastard” (2004). Godine 2002. primila je za svoj književni rad prvu nagradu C. C. S. Crone, a nizozemski kritičari su je 2004. svrstali među pet najboljih pisaca kasnih 1990-ih. Roman “Koudvuur” (2005) ušao je u uži izbor za nagradu Libris. Sve kratke priče Manon Uphoff objavljene su 2007. u zbirci “Schaduwvlammen, alle verhalen tot vandaag”. Uslijedio je 2009. roman “De Spelers”, čija se radnja djelomično zbiva u bivšoj Jugoslaviji. Manon Uphoff živi u Nizozemskoj, ali dio vremena provodi i u Hrvatskoj, na Krku.

DEJAN TIAGO STANKOVIĆ

Super User — Fri, 05 Feb 2016 06:27:16 +0000

DEJAN TIAGO STANKOVIĆ (SRBIJA) rođen je 1965. u Beogradu, neko vrijeme živio je u Londonu, a posljednjih godina skrasio se u Lisabonu. Ponosan je na svoja dva sina i prijevode Saramagovih romana na srpski te Andrićevih djela na portugalski. Započeo je pisati u blogosferi, objavljivao po časopisima, stekao čudnu popularnost, no tek se nedavno usudio objaviti knjigu pripovjedaka “Odakle sam bila, više nisam i druge lisabonske priče” (Beograd, 2011) od kojih je dio izvorno napisan na portugalskom. Knjiga je u kratkom vremenu doživjela tri izdanja, u pripremi je i četvrto, a u veljači 2012. bila je najčitanija knjiga u Srbiji. Također je ušla u najuži izbor za Vitalovu nagradu za najbolju proznu knjigu na srpskom jeziku u prošloj godini. U pripremi je slovensko izdanje, a uskoro će izaći i u Portugalu i Brazilu.

DILYS ROSE

Super User — Fri, 05 Feb 2016 06:26:57 +0000

DILYS ROSE (VELIKA BRITANIJA/ŠKOTSKA) piše poeziju, pripovjednu prozu, drame i odnedavno tekstove za uglazbljivanje. Pjesničke su joj zbirke “ Bodywork”, “Lure” i “Madame Doubtfire’s Dilemma”. Objavila je tri knjige kratkih priča: “Our Lady of the Pickpockets”, “Red Tides” i “War Dolls”. Dobitnica je brojnih priznanja za svoj književni rad, među kojima su nagrada za kratku priču Macallan/Scotland on Sunday (1991), putna stipendija Društva pisaca (1998), dvije književne nagrade Škotskog umjetničkog vijeća (1993, 1999), nagrada Canongate (2000), UNESCO-va stipendija (2006) i nagrada McCash (2006). Pripovjedna zbirka “Red Tides” ušla je 1993. u uži izbor za čak dvije nagrade za najbolju škotsku knjigu godine, McVitie’s i Saltire. Prvi roman “Pest Maiden” bio je nominiran za nagradu IMPAC (2001). Dilys Rose rado surađuje s likovnim umjetnicima i skladateljima, a najnoviji proizvodi takve suradnje jesu tekstovi za mjuzikl “Helter Skelter” (2007) i libreto za komornu operu “Hauser”. Dilys Rose živi u Edinburghu i predaje na tamošnjem sveučilišnom diplomskom studiju kreativnog pisanja.

JACINTO LUCAS PIRES

Super User — Fri, 05 Feb 2016 06:26:18 +0000

JACINTO LUCAS PIRES (PORTUGAL) rodio se 1974. u Portu. Diplomirao je pravo na Katoličkom sveučilištu. Za zbirku priča “Para averiguar do seu grau de pureza” (1996) osvojio je nagradu Ruy Cinatti i Ruy Belo. Autor je više drama, putopisa “Livro usado numa viagem ao Japão” (2001), romana “Azul-turquesa” (1998; “Tirkizno-plavo”, Mlinarec&Plavić, Zagreb, 2005) i “Do sol” (2004) te pripovjednih zbirki “Abre para cá” (2000) i “Assobiar em público” (2008). Ta zbirka 22 priče osvojila je europsku nagradu David Mourão-Ferreira za 2008. godinu. Pires je također autor scenarija, a 1999. režirao je kratkometražni film “Cinemaamor” za koji je dobio nagradu na festivalu u Santa Maria da Feira. Priče su mu prevedene na španjolski, engleski, francuski, norveški i hrvatski. Mnoge su mu priče uvrštene u antologije u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Brazilu i drugdje. Redovito piše za dnevne listove i časopise. Živi u Lisabonu.

CEES NOOTEBOOM

Super User — Fri, 05 Feb 2016 06:25:57 +0000

CEES NOOTEBOOM (NIZOZEMSKA) rođen je 1933. u Den Haagu. U 17. godini počeo se baviti novinarstvom, a ubrzo mu je izašao i prvi roman “Phillip en de anderen” (1955). Objavio je brojne knjige poezije, proze, putopisa i eseja. Dobitnik je važnih književnih priznanja: za roman “Rituelen” (“Rituali”, Fraktura, Zaprešić, 2006) primio je nagrade Bordewijk i Pegasus, za roman “Het volgende verhaal” (“Priča koja slijedi”, Pelago, Samobor, 2004) dobio je europsku nagradu Aristeion, a za cjelokupno djelo nagrade Constantijn Huygens, Compostella, Hansischer Goethe, Austrijsku državnu nagradu za europsku književnost te prestižnu nizozemsku P. C. Hooft. Među brojnim Nooteboomovim djelima, uz već spomenute, izdvajaju se romani “De ridder is gestorven”, “In Nederland”, “Mosukei!”, “Allerzielen”, zatim knjige pripovjedaka i brojni putopisi: “De wereld een reiziger”, “De filosoof zonder ogen: Europese reizen”, “Nootebooms Hotel”, “De omweg naar Santiago”. Nooteboomova djela prevedena su na više od dvadeset svjetskih jezika.

NUALA NÍ CHONCHÚIR

Super User — Fri, 05 Feb 2016 06:25:35 +0000

NUALA NÍ CHONCHÚIR (IRSKA) autorica je kratkih priča, romana i poezije, rođena 1970. u Dublinu, a živi u Galwayu. Treću pjesničku zbirku “The Juno Charm” objavila je koncem 2011, a četvrta zbirka kratkih priča “Mother America” izlazi uoči FEKP-a u svibnju 2012. Nualina priča “Peach” nominirana je za nagradu Pushcart za 2012. godinu. Nuala je dobitnica brojnih nagrada za kratku prozu, među kojima su Francis MacManus Award radija RTÉ, Cúirt New Writing Prize, Jonathan Swift Award za prvijenac i Cecil Day Lewis Award. Bila je među finalistima Europske nagrade za književnost. Za njezin prvi roman “You” (2010) The Irish Times napisao je da “grije srca”, a The Irish Examiner da je “dragulj”. Njezina treća zbirka kratkih priča “Nude” (2009) ušla je u uži izbor za britansku nagradu Edge Hill. Nuala vodi literarni blog na www.womenrulewriter.blogspot.com, a njezina je internetska stranica www.nualanichonchuir.com