JASNA JASNA ŽMAK (HRVATSKA) rođena je u Puli, a živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je od 2012. umjetnička asistentica. Radi kao dramaturginja na filmu i kazalištu, piše tekstove za izvedbu, scenarije, kritičke tekstove i priče. Njezina prva prozna knjiga, Moja ti, objavljena je 2015. godine. Priče koje nisu ušle u finalni rukopis knjige mogu se čitati na mojati.tumblr.com, a priče na čudnim mjestima na cudnamjesta.tumblr.com.

LINA WOLFF (ŠVEDSKA) živjela je i radila u Italiji i Španjolskoj. Tijekom svog boravka u Valenciji i Madridu počela je pisati zbirku priča pod nazivom Många människor dör som du (2009). Za svoj prvi roman, Bret Easton Ellis och de andra hundarna, dobila je prestižnu nagradu časopisa Vi, a roman je ujedno 2013. godine ušao u uži izbor za Nagradu švedskog radija za roman godine. Trenutačno živi na jugu Švedske. Njezin drugi roman, De polyglotta älskarna, uskoro će biti objavljen u izdanju izdavačke kuće Albert Bonniers. 

NORA VERDE (HRVATSKA) rođena je 1974. godine u Dubrovniku. Završila je studij hrvatskog jezika i književnosti. Književnom praksom počinje se baviti kao studentica, kada objavljuje prvu knjigu poezije Sezona bjegova (1994). Pjesme su joj objavljene u pjesničkom zborniku Oblaci (1998) zadarskog Studentskog književnog kluba. Do 2010. književne radove piše i objavljuje pod vlastitim imenom Antonela Marušić. Autorica je proznih knjiga Posudi mi smajl (2010) i Do isteka zaliha (2013). Priče su joj objavljene u zborniku Pristojan život (lezbejske kratke priče s prostora Ex Yu) (2012) i knjizi kratkih priča Zagreb Noir (2014), koja je u prijevodu na engleski jezik objavljena u studenom 2015. godine u SAD-u. Proza i poezija prevođene su joj na engleski, slovenski, albanski i makedonski jezik. Radi kao novinarka i urednica u dnevnim i tjednim novinama te u neprofitnim medijima u sektorima kulture, glazbe, televizije, civilnog društva, ljudskih prava i nezavisnih medija. Trenutno radi na knjizi kratkih priča pod radnim naslovom Poligon za nevozače.

IVANA ŠOJAT (HRVATSKA) rođena je 1971. u Osijeku, gdje je završila gimnaziju i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam godina živjela je u Belgiji te tamo diplomirala francuski jezik. Roman Šamšiel (2002) nagrađen je na Kozarčevim danima u Vinkovcima Poveljom za uspješnost, a roman Unterstadt (2009) osvojio je nagradu za književnost Vladimir Nazor, nagradu Ksaver Šandor Gjalski za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje prozno djelo zavičajne tematike i nagradu Josip i Ivan Kozarac za knjigu godine. Roman Ničiji sinovi izašao je 2012, a Jom Kipur 2014. Objavila je i zbirke priča Kao pas (2006), Mjesečari (2008) i Ruke Azazelove (2011), eseje I past će sve maske (2006), te zbirke poezije Hiperbole (2000), Uznesenja (2003), Utvare (2005) i Sofija plaštevima mete samoću (2009). Njezina duodrama Elza hoda kroz zidove nastala prema motivima romana Unterstadt, a premijerno je izvedena 2015. godine u Zagrebačkom kazalištu mladih. Prevodi s francuskoga i engleskoga jezika te je, između ostalih, prevela knjige Amélie Nothomb, Rolanda Barthesa, Raymonda Carvera, Gaoa Xingjiana, Pat Barker, Nuruddina Faraha, Alice Sebold, Moussa Nabatija, Luca Bessona, Paula Austera i Mathiasa Énarda. Njezina su pak djela prevođena na njemački, francuski, engleski, talijanski i bugarski jezik. Živi i radi u Osijeku.

Fotograf: Vlado Kos

FARUK ŠEHIĆ (BOSNA I HERCEGOVINA) rođen je 1970. godine u Bihaću, u SFRJ. Do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini studirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, da bi se početkom rata, u travnju 1992, dobrovoljno priključio Armiji BiH. U ratu je vodio jedinicu od 130 ljudi u činu poručnika. Jedanput je teško ranjen. Nakon rata studirao je književnost, posvetio se literaturi i prve radove objavio 1998. Izdao je sljedeće knjige: Pjesme u nastajanju (2000), Hit depo (2003), Pod pritiskom (2004), Transsarajevo (2006), Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina (2007), Knjiga o Uni (2011) i Moje rijeke (2014). Književni kritičari često ga nazivaju predvodnikom pregažene generacije. Njegove knjige Hit depo i Pod pritiskom uživaju kultni status kod čitalačke publike. Za roman Knjiga o Uni dobio je nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen na govornom području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u 2011. godini i nagradu Europske unije za književnost – EUPL 2013. Za knjigu pjesama Moje rijeke dobio je nagradu Risto Ratković za najbolju objavljenu knjigu pjesama u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori za 2013/2014. Knjige su mu prevođene na slovenski, mađarski, talijanski, makedonski, poljski, bugarski, njemački, engleski i francuski jezik. Radi kao novinar i kolumnist u sarajevskom magazinu BH Dani. Živi u Sarajevu.

Fotograf: Zoran Kanlić

SAMANTA SCHWEBLIN (ARGENTINA) rođena je 1978. u Buenos Airesu. Prva joj je knjiga, El núcleo del disturbio, 2002. godine dobila nagradu argentinske Nacionalne zaklade za umjetnost kao i nagradu Haroldo Conti. Godine 2008. primila je nagradu Casa de las Américas za svoju knjigu Pájaros en la boca. Nagradu Juan Rulfo dobila je 2012. godine, što je bila i godina u kojoj je nagrada zadnji put dodijeljena. Njezin prvi roman, Distancia de rescate, objavljen 2014, nagrađen je nagradama Tigre Juan i Ojo Crítico. Njezina su djela prevedena na sedamnaest jezika i za svoj je rad primila spisateljske stipendije različitih kulturnih institucija diljem svijeta. Samanta je živjela u Meksiku, Italiji, Kini i Njemačkoj, a trenutačno živi u Berlinu, gdje piše i drži radionice pisanja i predaje kreativno pisanje na španjolskom. Siete casas vacías, njezina najnovija zbirka kratkih priča, objavljena je 2015. godine i nagrađena je nagradom IV Rivera del Duero za kratku prozu. 

COSMIN PERŢA (RUMUNJSKA) rumunjski je pjesnik i spisatelj. Rođen je 1982. godine u Vişeu de Susu, u okrugu Maramureş, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Babeş-Bolyai u Cluj-Napoci. Studij književnosti nastavio je na Sveučilištu u Bukureštu, gdje je stekao magisterij iz suvremene književnosti, a potom i doktorat s temom iz istočnoeuropske fantastične književnosti. Objavio je Zorovavel (poezija, 2002), Santinela de lut (poezija, 1. izdanje 2006, 2. izdanje 2010), Cântec pentru Maria (poezija, 2007), Întâmplări la marginea lumii (roman, 2007), Bătrânul, o divină comedie (poezija, 2009), Bocete şi Jelanii (poezija, samizdat, 2009), Două povestiri (roman, 2010), Fără titlu (poezija, 2011), Introducere în fantasticul de interpretare (eseji, 2011), Radu G. Ţeposu, rafinament şi intuiţie (monografija, 2012), Teofil și Câinele de lemn (roman, 2012), Vizita (kratki roman, 2013), În urmă nu mai e nimic (roman, 2015). Njegove su pjesme i odlomci iz romana prevedeni na trinaest jezika. O njegovim je djelima napisano više od dvije stotine recenzija i kritika u rumunjskim i međunarodnim kulturnim glasilima. 

LÁSZLÓ JAKAB ORSÓS (SAD), direktor festivala World Voices i javnih programa američkog PEN-a, međunarodno je priznati organizator različitih kulturnih manifestacija. Prije dolaska u New York Orsós je djelovao u Mađarskoj i Europi kao pisac, scenarist i instruktor kreativnog pisanja. Pored pisanja, Orsós je osnovao vodeći mađarski časopis za suvremenu književnost te je producirao ili vodio različite kulturne programe i emisije na televiziji. Godine 2004. bio je jedan od autora cjelovečernjeg animiranog filma pod nazivom The District!, koji je dobio prvu nagradu na Međunarodnom festivalu animacije Annecy 2005. Orsós se iste godine preselio u SAD, gdje je isprva radio kao diplomat i organizator kulturnih događanja zadužen za kulturnu sliku Mađarske u New Yorku i Washingtonu. Godine 2009. zamislio je i u djelo proveo cjelogodišnji festival mađarske umjetnosti s više od 150 različitih događanja. U sklopu Extremely Hungary Festivala održavane su predstave, izložbe i koncerti na prestižnim lokacijama kao što su Carnegie Hall, Kennedy Center, Muzej moderne umjetnosti, Nacionalna galerija SAD-a i Lincoln Center. Uz svoj rad na organizaciji kulturnih događanja, Orsós je bio član upravnog odbora Fonda za otvoreno društvo Georgea Sorosa, dok je trenutačno član savjetodavnog odbora u organizacijama Human Rights Watch i Creative Time.