2018 – Festival europske kratke priče

Tanja Mravak (Hrvatska)

Super User — Thu, 20 May 2021 09:20:11 +0000

Tanja Mravak rođena je u Sinju 1974. Živi u Splitu gdje radi u Centru za autizam. Kratkim pričama osvojila je nagradu natječajima Ekran priče (2005.) i Prozak (2010.), a priče su joj dva puta (2005. i 2006.) uvrštene u izbor najboljih hrvatskih priča.
Prvom zbirkom priča Moramo razgovarati, Algoritam, 2010., osvojila je nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo 2010., nagradu Slavić za autorski prvijenac Društva hrvatskih književnika i posebno priznanje Slobodne Dalmacije za kulturu.
Drugu zbirku priča, Naša žena, objavila je 2017. za Hena-com. Dugogodišnja je sudionica festivala usmenog pripovijedanja Pričigin u Splitu. Kolumnistica je Jutarnjeg lista. Autorica je i igrokaza Strah.

___
Foto: Josip Ninković

Damir Urban

Petra Bušelić — Fri, 25 May 2018 06:52:15 +0000

Treba li Damira Urbana (Rijeka, 1968) uopće predstavljati? Jedna od najbitnijih ličnosti hrvatske alternativne scene, čovjek čije stihove srednjoškolci uče napamet, čije se pjesme mazohistički preslušavaju nakon prekida, čiji je svaki novi uradak pomak prema boljem, maštovitijem. Pjesme su mu bolne, iskrene, bolno iskrene, i baš zato rezoniraju s više generacija. Uvijek svoj, Urban nas nastavlja oduševljavati svojim stihovima, svojim glasom i općenito svojom magnetičnom, ali nimalo pompoznom pojavom.

Mirela Priselac

Petra Bušelić — Fri, 25 May 2018 06:49:49 +0000

Mirela Priselac (Zagreb) ljudima je poznatija kao Remi, jedna od osnivačica hip-hop kolektiva Elemental koji vrlo brzo postaje jedna od najrelevantnijih glazbenih pojava na regionalnoj sceni. Osim u glazbenim i storytelling vodama, radi i kao prevoditeljica. Remi je žestoki borac za ljudska prava, ništa je nije u stanju frustrirati kao nepravda. Iako se njezini tekstovi pretežito bave socijalnom tematikom i problematiziraju sijaset problema koji nastaju kao posljedica divljeg kapitalizma, u stanju je i ispripovijedati i intimnu, toplu priču. Poslušajte samo pjesmu „Prsti jedne ruke“. Remi je i nakon dvadeset godina karijere bitan akter, ne samo na glazbenoj, nego i aktivističkoj sceni.

Carys Davies

Petra Bušelić — Thu, 24 May 2018 06:37:45 +0000

Biografije koje koriste spominjanje književne nagrade kao način upoznavanja s autoricom obično su dosadne, ali kad ta osoba osvoji Frank O’Connor Prize, kao što je slučaj s Carys Davies (UK, Wales), onda ipak govorimo o nečem drugom. Priče su joj, poput Čehovljevih, jednostavne, ali samo na prvi pogled. Lakoća kojom je u stanju pripovijedati krije minuciozan i težak rad na pričama. One prožimaju više kontinenata i vremenskih epoha, jezik joj je ekonomičan, bez ikakvih višaka i bolno precizan, a priče joj meandriraju iz sumornog i olovnoteškog do duhovitog, pronicljivog i šarmantnog. Često na istoj stranici.

Ignacio Martínez de Pisón

Petra Bušelić — Thu, 24 May 2018 06:32:03 +0000

Multitalentirani Ignacio Martínez de Pisón (Španjolska, 1960) prevodi, piše romane, scenarije i, dakako, kratke priče. Dobio je toliko nagrada da bi nabrajati ih značilo uništiti format kratke biografije. Kratke mu priče obiluju suludim zaokretima, nadrealnim momentima i neobičnim humorom, što će čitatelja zbuniti ili nasmijati. Najčešće i jedno i drugo. Ako vam jedan od ovih dana u kosi počne rasti cvijeće ili voće, pitajte ga za savjet, profitirat ćete. Kao što ćete profitirati i čitanjem njegove proze.

Jan Carson

Petra Bušelić — Thu, 24 May 2018 06:25:42 +0000

Jan Carson (Sjeverna Irska, Belfast) kaže da je kao mala znala zdrpiti iskaznicu za knjižnicu i zatim posuditi što je više knjiga mogla. Također kaže kako joj je pisanje kratkih priča lako jer ima problema s koncentracijom pa počne gubiti pažnju nakon pet tisuća riječi. Priče su joj pune začudnosti, šašavosti i suludog, iščašenog humora, ali posjeduju i humanu, bolno iskrenu dimenziju. Često će vas prvo zbuniti, zatim šarmirati, a u konačnici vam slomiti srce na najslađi mogući način. Zločesto, ali i maestralno izvedeno, morate priznati.

Tea Obreht

Petra Bušelić — Thu, 24 May 2018 06:21:55 +0000

Tea Obreht (1985) rođena je nedaleko odavde, u bratskom Beogradu, ali od dvanaeste godine živi u SAD-u. Njezini književni utjecaji, poput njezina stila, spajaju više kontinenata i kultura, tako da ćemo u njezinim proznim djelima naići na zaigranost Garcia Márqueza i Bulgakova, preciznost Hemingwaya i Raymonda Chandlera, ali i duboku melankoliju i snagu tekstova Ive Andrića. Spojivši naizgled nespojive komponente, poput čovjeka koji se zove Marko čije je „R” svakako prenaglašeno i koji mora glumiti kauboja Divljeg Jima, Obreht plete priče s mnogo, mnogo zglobova kojih se njezini maloprije navedeni utjecaji ne bi posramili.

Vladimir Arsenijević

Petra Bušelić — Thu, 24 May 2018 06:17:01 +0000

Vladimir Arsenijević (1965, Pula) trenutačno živi nešto dalje od Zagreba. Osim što piše i uređuje i organizira festivale nekoć je svirao u teksaško-britansko-srpskom punk bendu Los Armstrings (ipak je rođen u Puli, iznimno pankerskom gradu). Ako odete na Youtube i pogledate spot njihove pjesme „Fill in the Gap”, vidjet ćete komentar u kojem stanovita Ana govori kako joj bend nedostaje, a Vladu pita je li bogat i nada se da jest. Svestrani je Vladimir višestruko nagrađivan autor (jedini debitant koji je osvojio NIN-ovu nagradu), a njegova proza puna je estetizirane brutalnosti Zna zaboljeti kao da slomljenom šakom udarate zid.

Suzana Tratnik

Petra Bušelić — Thu, 24 May 2018 06:11:08 +0000

Suzana Tratnik (1963, Slovenija) jedna je od najaktivnijih, najprevođenijih, a svakako i jedna od najrelevantnijih akterica na slovenskoj spisateljskoj sceni. Netko joj je prilikom jednog gostovanja na radiju rekao kako lezbijska autorica ne može napisati pedeset priča ili roman „samo” o tom iskustvu, o iskustvu bivanja dijelom marginalizirane skupine. Autorica je napravila upravo to: napisala je čitavu zbirku posvećenu marginalcima, pritom znajući dobro da se s margina često najbolje vide svari, onakve kakve zaista jesu. Priče su joj duboko ukorijenjene u zbilju, prepune priča i likova s kojima se svatko može povezati, bio na margini ili ne.

Rachida Lamrabet

Petra Bušelić — Thu, 24 May 2018 06:08:06 +0000

Rachida Lamrabet (Maroko/Belgija, 1970) ne boji se izreći svoje mišljenje i u svojim tekstovima dati glas onima koji ga nemaju, često onima kojima glas nastoje stišati, ako ne i oduzeti. Piše o identitetu, migracijama i svijetu koji se neprestano mijenja. Kaže kako joj je književnost itekako pomogla u formiranju vlastita identiteta i kako se više ne smatra premladom, ali da je i dalje sretna jer je naivna. Žestina i beskompromisnost njezina karaktera uspješno se prenose na njezinu prozu. Nemojte joj ni slučajno reći da je allochtoon.