2021 – Festival europske kratke priče

Lydia Davis (SAD)

Stjepan Balent — Sat, 29 May 2021 10:30:28 +0000

Lydia Davis (Northampton, Massachusetts, SAD, 1947) poznata je po svojim idiosinkratskim i iznimno kratkim kratkim pričama. Ima sjajno oko za detalj i u stanju je filigranski precizno secirati ono svakidašnje. Za vlastite tekstove kaže da su poput nebodera u smislu da su okruženi impozantnim praznim prostorom, a mnogi će reći da je najvještiji praktikant flash fictiona. Dobitnica je nebrojnih nagrada i jedan od najorginalnijh umova suvremene američke fikcije.

___
Foto: Theo Cote

Lorrie Moore (SAD)

Stjepan Balent — Fri, 28 May 2021 17:44:02 +0000

Lorrie Moore (Glen Falls, New York, SAD, 1957.) ima iznimno prepoznatljiv, humoristični stil pisanja. Ptice Amerike koncem devedesetih postaju bestseler New York Timesa, a njezina se britkost nije izgubila ni dva desetljeća kasnije. Tvrdi kako je za nas, homo sapiense, bitno da kao vrsta zadržimo interes u sebe same, da nas to prevrne u bezdan, a da zatim očvrsnemo, eksplodiramo i nestanemo. Također je mišljenja da je umjetnost tu da nas zainteresira i angažira umjesto da nas ometa materijalizam i zasiti dosada. Njezina proza radi upravo to.

Andrej Blatnik (Slovenija)

Stjepan Balent — Tue, 25 May 2021 10:56:05 +0000

Andrej Blatnik (1963., Ljubljana, Slovenija) izvanredni je profesor na diplomskom studiju izdavaštva na sveučilištu u Ljubljani te autor pet romana, šest zbirki priča i pet knjiga eseja. Preveo je više knjiga s engleskog jezika, uključujući Stakleno zvono Sylvie Plath i Zaklon od neba Paula Bowlesa. Dobitnik je značajnih književnih nagrada (Nagrada grada Ljubljane, Zlatna ptica, najprestižnija nagrada za mlade autore, Prešernova nagrada, nagrada Jugra za najbolju zbirku kratkih priča prevedenu s nekog slavenskog jezika na ruski). Priče su mu prevedene na više od trideset jezika i objavljene u časopisima i antologijama diljem svijeta. Na hrvatski jezik prevedeno je 7 knjiga (Promjene koža, Durieux, Zagreb 1998., Papirnati labirinti, Hena-Com, Zagreb 2001., Tao ljubavi, Meandar, Zagreb 1998., Zakon želje, Meandar, Zagreb 2002., Promijeni me, Novi Liber, Zagreb 2010., Pisanje kratke priče, CeKaPe, Zagreb 2011., Razumiješ, ne?, CeKaPe, Zagreb 2012.). Sve o njegovom radu pronađite na stranici www.andrejblatnik.com.

Robert Mlinarec (Hrvatska)

Stjepan Balent — Mon, 24 May 2021 15:38:51 +0000

Robert Mlinarec rođen je 1966. u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu filozofiju, etnologiju i informatiku, a poslijediplomski studij informatike pohađa na FOI-u u Varaždinu. Osim pisanjem, bavi se uređivanjem knjiga, grafičkim dizajnom, informatikom i prevođenjem. Dugogodišnji je urednik i glavni urednik niza biblioteka u više izdavačkih kuća. Objavljuje prozu, poeziju i prijevode u domaćim i stranim časopisima, a do sada je prevođen na trinaest jezika. Živi i radi u rodnome gradu.
Nagrade za književni rad: Večernji list, Ranko Marinković, Karlovački list, Mato Lovrak, FEKP.

Edo Popović (Hrvatska)

Stjepan Balent — Mon, 24 May 2021 07:15:36 +0000

Edo Popović, rođen 1957. u Livnu. Objavio romane Kako sam brojio ružičaste robote, Mjesečev meridijan, Poglavnikov pudl, Lomljenje vjetra, Oči, Igrači, Izlaz Zagreb jug, zbirke priča Tetovirane priče (ilustracije Igor Hofbauer), San žutih zmija, Ponoćni boogie, knjigu dnevničkih zapisa Kameni pas, te publicističke naslove Čovjek i planina (u suradnji s Antom Vukušićem), U Velebitu i Priručnik za hodače. Sa suprugom Ljiljanom Đorđević, arhitekticom i permakulturisticom, objavio Zapise iz Stranice Gornje, transžanrovsku prozu u kojoj tematiziraju prirodu, ekologiju, usporavanje, povratak jednostavnom životu. Živi i radi u Stranici Gornjoj i Zagrebu.

Staša Aras (Hrvatska)

Stjepan Balent — Sat, 22 May 2021 14:00:58 +0000

Staša Aras (Stanislava Nikolić Aras), rođena je u Trogiru. Studij kroatistike završila je u Zadru gdje je i živjela do 2015.
Bavi se književnim moderacijama i organizacijom književnih susreta u Art radionici Lazareti u Dubrovniku.
Vodi čitateljski klub u Knjižnici Dubrovnik te radionice kreativnog pisanja.
Radi kao srednjoškolski nastavnik.
Kreativnim pisanjem, radionicama s mladima, klubovima i organizacijom književnih događanja bavi se dugi niz godina. (Umjetnički ravnatelj umjetničke organizacije Teatro Verrdi, jedna od organizatora književnog festivala Kalibar, urednica programa Književnost u Lazaretima). Piše za i surađuje s: Trećim programom hrvatskog radija, svim relevantnim književnim časopisima u zemlji, knjižnicama (Zadar i Dubrovnik), centrima za mlade i drugim kulturno umjetničkim institucijama.
Do sada objavila: poezija: Takve se stvari događaju ljudima (Algoritam 2014.) Nedolično i vrijedno spomena (Durieux 2015), Premještanja (Hena.com 2020.) zbirke kratkih priča Meke granice (Algoritam 2015.) i 12 pred zidom (Sandorf 2020.) roman Horor vacui (Treći trg, Beograd 2020.)
Za kratke priče dobila je nagradu Vranac na festivalu Odakle zovem, Podgorica 2015. i 2016.; nagradu Mate Raos za najbolju kratku priču, romanom Horror vacui osvojila je prvu nagradu na natječaju Trći trg u Beogradu 2020.
Živi i radi u Dubrovniku.

Kristian Novak (Hrvatska)

Stjepan Balent — Fri, 21 May 2021 14:40:10 +0000

Kristian Novak rođen je 14. svibnja 1979. godine u Baden-Badenu, u tadašnjoj SR Njemačkoj. Osnovnu je školu pohađao u Sv. Martinu na Muri, a opću gimnaziju u Čakovcu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2005. završava studij hrvatskoga jezika i književnosti i njemačkoga jezika i književnosti, gdje 2011. i doktorira.
Tijekom diplomskog i poslijediplomskog studija (1998. – 2009.) bio je kategorizirani vrhunski sportaš Hrvatskoga olimpijskog odbora i standardni reprezentativac Republike Hrvatske u karateu te osvajač niza svjetskih i europskih odličja u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji.
Sudjelovao je na desetak međunarodnih znanstvenih konferencija i objavio dvadesetak stručnih i znanstvenih konferencija. Primarna područja njegova znanstvenoga interesa jesu dodirno jezikoslovlje, višejezičnost i sociolingvistika, a u užem smislu istraživanje hrvatsko-njemačkih jezičnih dodira i njihovih sociolingvističkih i sistemskolingvističkih aspekata. Posebnu pozornost posvetio je proučavanju višejezičnosti za vrijeme ilirskoga pokreta te jezičnopolitičkih i jezičnobiografskih aspekata standardizacije hrvatskoga jezika u 19. stoljeću. U istraživačkom je radu implementirao i metode kritičke analize diskursa. Bilancu svojega dugogodišnjega istraživanja razdoblja ilirskoga pokreta objavio je u opsežnoj studiji “Višejezičnost i kolektivni ideniteti iliraca” (2012.), u izdanju izdavačke kuće Srednja Europa i Filozofskoga Fakulteta u Rijeci.
Dugogodišnji je član uredništva znanstvenoga časopisa Suvremena lingvistika, a od 2012. godine obnaša dužnost tehničkog urednika.
Književnošću se počeo baviti u srednjoj školi. Mladenačka poezija objavljena mu je između ostaloga i u Antologiji međimurske mlade lirike (2011).
Godine 2005. objavio je roman Obješeni, u izdanju Biblioteke Insula, koja uz potporu Grada Čakovca okuplja kvalitetne međimurske autore. Godine 2013. objavio je roman Črna mati zemla, u biblioteci KaLibar zagrebačkoga Algoritma, a 2016. roman Ciganin, ali najljepši u izdanju Naklade OceanMore, za koji je dobio brojne književne nagrade.

Olja Savičević Ivančević (Hrvatska)

Stjepan Balent — Fri, 21 May 2021 14:35:10 +0000

Olja Savičević Ivančević rođena je 16. rujna 1974. u Splitu. Pjesnikinja i spisateljica, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika te objavljene u Europi i SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika.

Piše književne kolumne, surađuje s kazalištima kao autorica dramskih tekstova, songova i adaptacija, a prema njenim pričama snimljeni su nagrađivani kratkometražni igrani filmovi (Balavica, Sedam neodgovorenih poziva, Trešnje). Prema priči Pederi iz zbirke Nasmijati psa objavljena je grafička novela Ljeto (Žeželj/Paljan). Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman u Hrvatskoj 2011., kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je postavljen istoimeni kazališni komad u režiji Ivice Buljana. Za adaptaciju lutkarske predstave Čudnovate zgode Šegrta Hlapića dobila je nagradu Mali Marulić 2013. godine. Istu nagradu dobila je i za dramske tekstove Moj prijatelj Mačkodlak (2014.) i Som na cilome svitu (2015.). Roman Pjevač u noći dobio je nagradu Libar za vajk Pulskog sajma knjige (2016.), kao i English Pen Award (2018.).

Dobitnica je i regionalne nagrade festivala Druga prikazna iz Skopja 2018.

Objavila: Bit će strašno kada ja porastem (pjesme, 1988.), Vječna djeca (pjesme, 1993.), Žensko pismo (pjesme, 1999.), Puzzlerojc (pjesme, 2006.), Nasmijati psa (priče, 2006.), Kućna pravila (pjesme, 2007.), Adio kauboju (roman, 2010.), Mamasafari (i ostale stvari) (pjesme, 2012.), Pjevač u noći (roman, 2016.), Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (slikovnica, u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2017.), Adrijana se vratila (slikovnica u suradnji s Imeldom Ramović, 2019.), Sami na cilome svitu (ilustrirana priča za djecu u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2020.) i Divlje i tvoje (pjesme, 2020.).

Živi i radi kao slobodna umjetnica na relaciji Zagreb – Split – Korčula.

Janez Škof (Slovenija)

Stjepan Balent — Fri, 21 May 2021 10:25:49 +0000

Janez Škof (Kranj, Slovenija, 1960) kultna je figura slovenske umjetničke scene, nagrađivani glumac i karizmatični glazbenik koji je svojom harmonikom, glasom i nevjerojatnom energijom otvorio novi svijet poeziji velikog Dane Zajca.

Renato Baretić (Hrvatska)

Stjepan Balent — Fri, 21 May 2021 07:08:57 +0000

Renato Baretić, rođen je u Zagrebu 1963., a od 1983. živi isključivo od pisanja – u najvećoj mjeri i bez prestanka kao novinar u brojnim hrvatskim i stranim medijima, ali i kao romanopisac, pjesnik, sastavljač pitanja za kvizove, predavač kreativnog pisanja, televizijski i filmski scenarist, (ko)autor tekstova za kazališne predstave… Okušao se i u formi kratke priče, no na vrijeme je shvatio da taj teren treba prepustiti boljima.
Bio je suosnivač i prvih deset godina umjetnički direktor Pričigina, splitskog festivala pričanja priča.
Izuzmemo li brojne novinske reportaže, o otocima dosad nije pisao mnogo – tek jedan roman.