<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>2024 &#8211; Festival europske kratke priče</title>
	<atom:link href="https://europeanshortstory.org/kat/autori-ice/2024/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://europeanshortstory.org</link>
	<description>European short story</description>
	<lastBuildDate>Mon, 27 May 2024 12:31:26 +0000</lastBuildDate>
	<language>hr</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=6.8.1</generator>

<image>
	<url>https://europeanshortstory.org/wp-content/uploads/2025/05/cropped-Faviction_24-32x32.jpg</url>
	<title>2024 &#8211; Festival europske kratke priče</title>
	<link>https://europeanshortstory.org</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Roberto Vodanović Čopor</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/roberto-vodanovic-copor/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Marić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 27 May 2024 12:31:26 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2024]]></category>
		<category><![CDATA[Autorice/i]]></category>
		<category><![CDATA[Domaći autori]]></category>
		<category><![CDATA[FEKP]]></category>
		<category><![CDATA[festival europske kratke priče]]></category>
		<category><![CDATA[Roberto Vodanović Čopor]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=42986</guid>

					<description><![CDATA[Roberto Vodanović Čopor multimedijalni je umjetnik iz Zadra. Intuitivno istražuje zvuk, riječ, sliku i pokret. Svoju eksperimentalnu glazbu kombinira sa zvukovima prirode, gradova i zvukovima koje stvara od predmeta iz svakodnevnog okruženja. Albume objavljuje samostalno, ali i za mnoge nezavisne izdavače kao što su Green Field Recordings, Sono Space, Novaki Music, Camembert Électrique, Warm Milk [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Roberto Vodanović Čopor</strong> multimedijalni je umjetnik iz Zadra. Intuitivno istražuje zvuk, riječ, sliku i pokret. Svoju eksperimentalnu glazbu kombinira sa zvukovima prirode, gradova i zvukovima koje stvara od predmeta iz svakodnevnog okruženja. Albume objavljuje samostalno, ali i za mnoge nezavisne izdavače kao što su Green Field Recordings, Sono Space, Novaki Music, Camembert Électrique, Warm Milk Recordings, Mahorka, Kalamine&#8230; Objavio je zbirke poezije <i>Nesanica</i> (2015.), <i>Sasvim mala knjiga</i> (2016.), <i>Zidovi plaču</i> (2017.), <i>Nešto o ničemu i puno neba</i> (2017.) te <i>Otići vodom</i> (2021.). Pobjednik je trećeg prvenstva Hrvatske u <i>slam</i>-poeziji. Izvodi i radi intervencije u otvorenom prostoru u sklopu svog projekta GerilArt. Također je aktivan i na sceni umjetnosti performansa, a njegov zvučni performans <i>Fragmenti</i> uvršten je u arhivu Povijest političkog performansa u Hrvatskoj. Održao je nekoliko samostalnih izložbi radova temeljenih na dadaizmu i konceptualnoj praksi te izlagao na nekoliko skupnih izložbi.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Vid Barić</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/vid-baric-2/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Marić]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 26 May 2024 13:38:23 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2024]]></category>
		<category><![CDATA[Autorice/i]]></category>
		<category><![CDATA[Domaći autori]]></category>
		<category><![CDATA[FEKP]]></category>
		<category><![CDATA[festival europske kratke priče]]></category>
		<category><![CDATA[Vid Barić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=42965</guid>

					<description><![CDATA[Vid Barić (1988., Rijeka) magistrirao je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Živi u Zagrebu i radio je kao novinar i urednik. Piše prozu i novinske tekstove, a dobitnik je nagrade Fra Ma Fu za najbolju novinsku reportažu u 2018. godini. Bavi se fotografijom te je više puta izlagao na samostalnim i [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Vid Barić</strong> (1988., Rijeka) magistrirao je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Živi u Zagrebu i radio je kao novinar i urednik. Piše prozu i novinske tekstove, a dobitnik je nagrade Fra Ma Fu za najbolju novinsku reportažu u 2018. godini. Bavi se fotografijom te je više puta izlagao na samostalnim i grupnim izložbama, uključujući i 36. zagrebački Salon mladih. Bivši je hrvatski snowboard reprezentativac, a kao član međunarodnog kolektiva YOUGOFIRST autorski potpisuje i više snowboarderskih filmova. Autor je romana <em>Fiumanski, opet lažeš</em> (2020.) i zbirke novinskih reportaža <em>Vrabac protiv dabrova i ostale novinske priče </em>(2021.). U koautorstvu s Filipom Rutićem potpisuje dramski tekst <em>Tvrda kohabitacija</em>, satiričnu komediju praizvedenu u travnju 2024. na Sceni Vidra u režiji Dražena Krešića.</p>
<p>&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Lidija Deduš</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/lidija-dedus/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Marić]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 25 May 2024 19:41:09 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2024]]></category>
		<category><![CDATA[Autorice/i]]></category>
		<category><![CDATA[Domaći autori]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=42983</guid>

					<description><![CDATA[Lidija Deduš (1977., BiH) autorica je četiriju knjiga: Apatridi i ostale čudne ličnosti (2018.), Ništa od najavljivanog kraja svijeta (2019.), Razglednice iz prašnjave republike (2020.) i ja se zovem lidija deduš (2023.). Dobitnica je triju nagrada za poeziju (nagrada Trećeg Trga za najbolji pjesnički prvijenac 2018., Post Scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i Udruge studenata slavistike Slavitude na Sorboni za treći najbolji rukopis [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Lidija Deduš </strong>(1977., BiH) autorica je četiriju knjiga: <em>Apatridi i ostale čudne ličnosti</em> (2018.), <em>Ništa od najavljivanog kraja svijeta</em> (2019.), <em>Razglednice iz prašnjave republike</em> (2020.) i<em> ja se zovem lidija deduš </em>(2023.). Dobitnica je triju nagrada za poeziju (nagrada Trećeg Trga za najbolji pjesnički prvijenac 2018., Post Scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i Udruge studenata slavistike Slavitude na Sorboni za treći najbolji rukopis na BHSC jezicima 2021.).  Za najbolji suvremeni dramski tekst dobila je 2022. nagradu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a iste godine i nagradu za kratku priču na natječaju Biber. Kratka proza i poezija dosad su joj objavljene u Hrvatskoj i regiji, a radovi prevedeni na engleski, francuski, makedonski, litavski, albanski i grčki jezik.  2023. godine postala je i certificirana instruktorica joge. Živi, radi, piše i bavi se jogom u Zagrebu.</p>
<p>&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>IDEM</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/idem/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Marić]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 25 May 2024 19:40:06 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2024]]></category>
		<category><![CDATA[Autorice/i]]></category>
		<category><![CDATA[Domaći autori]]></category>
		<category><![CDATA[FEKP]]></category>
		<category><![CDATA[festival europske kratke priče]]></category>
		<category><![CDATA[IDEM]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=42980</guid>

					<description><![CDATA[IDEM je samostalni projekt Antuna Alekse, trombonista bendova Porto Morto i JeboTon Ansambl te gitarista i pjevača benda Trophy Jump. U posve novom izričaju Antun se gorko-slatkom notom dotiče svih njemu bitnih tema kroz pjesme zamišljene da prvenstveno budu hit samome autoru, a potom potencijalno i široj publici. Ovaj je projekt sa svojih 6 izbačenih [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>IDEM </strong>je samostalni projekt Antuna Alekse, trombonista bendova Porto Morto i JeboTon Ansambl te gitarista i pjevača benda Trophy Jump. U posve novom izričaju Antun se gorko-slatkom notom dotiče svih njemu bitnih tema kroz pjesme zamišljene da prvenstveno budu hit samome autoru, a potom potencijalno i široj publici. Ovaj je projekt sa svojih 6 izbačenih singlova i prvim albumom <em>poyy</em> u manje od godinu dana postojanja privukao veliku naklonost publike i kritike. Tome najbolje svjedoče brojni uspješni nastupi po klubovima i festivalima diljem regije, dvodnevna rasprodana koncertna promocija albuma u zagrebačkim klubovima Vintage Industrial Bar i Močvara te osvojeni Porin za novog izvođača godine i tri Rock&amp;Off nagrade (Veliki prasak, Rock&amp;Off izvođač godine i album godine).</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Želimir Periš</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/zelimir-peris-3/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Marić]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 25 May 2024 19:38:41 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2024]]></category>
		<category><![CDATA[Autorice/i]]></category>
		<category><![CDATA[Domaći autori]]></category>
		<category><![CDATA[FEKP]]></category>
		<category><![CDATA[festival europske kratke priče]]></category>
		<category><![CDATA[Želimir Periš]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=42977</guid>

					<description><![CDATA[Želimir Periš (1975., Zadar) piše priče. Smatra da je priča iskon civilizacije i da je čovječanstvo nikad neće nadrasti jer nema veće istine od izmišljene priče. Objavio je šaku knjiga od kojih je najčitanija Mladenka kostonoga (2020.), a najbolja Gracija od čempresa (2022.). Za pisanje je dobio mnoge nagrade od kojih je najbogatija nagrada t-portala 2021. za [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Želimir Periš</strong> (1975., Zadar) piše priče. Smatra da je priča iskon civilizacije i da je čovječanstvo nikad neće nadrasti jer nema veće istine od izmišljene priče. Objavio je šaku knjiga od kojih je najčitanija <em>Mladenka kostonoga</em> (2020.), a najbolja <em>Gracija od čempresa</em> (2022.). Za pisanje je dobio mnoge nagrade od kojih je najbogatija nagrada t-portala 2021. za najbolji hrvatski roman godine, a najslađa Lapis Histriae 2012. za najbolju priču. Organizirao je niz književnih manifestacija, od kojih je najčuveniji festival Kalibar bestival. Vodio je mnoge radionice kreativnog pisanja i poziva sve u školu kreativnog pisanja u Staroj Sušici ovo ljeto. Osim pisanja stvara igre, među kojima su i društvena igra Strašne žene i računalna igra Ifigenija.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Luca Kozina</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/luca-kozina-2/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Marić]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 25 May 2024 19:37:20 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2024]]></category>
		<category><![CDATA[Autorice/i]]></category>
		<category><![CDATA[Domaći autori]]></category>
		<category><![CDATA[FEKP]]></category>
		<category><![CDATA[festival europske kratke priče]]></category>
		<category><![CDATA[Luca Kozina]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=42974</guid>

					<description><![CDATA[Luca Kozina (1990., Split) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi (2021.). Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Luca Kozina </strong>(1990., Split) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča <em>Važno je imati hobi </em>(2021.). Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky je suautorica knjige <em>Priručnica za pisanje &#8211; od ideje do priče</em>. Uskoro joj izlazi zbirka priča <em>Vidjet ćeš kad odrasteš</em>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Mladen Blažević</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/mladen-blazevic/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Marić]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 25 May 2024 19:36:14 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2024]]></category>
		<category><![CDATA[Autorice/i]]></category>
		<category><![CDATA[Domaći autori]]></category>
		<category><![CDATA[FEKP]]></category>
		<category><![CDATA[festival europske kratke priče]]></category>
		<category><![CDATA[Mladen Blažević]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=42971</guid>

					<description><![CDATA[Mladen Blažević (1969., Rijeka) radio je kao novinar, sudjelovao u pokretanju i uređivao nekoliko časopisa. Objavio je romane Tragovi goveda (2008.), Ilirik (2015.) i Dnevnik nepušača (2021.) te zbirke pjesama Posljednji tasmanijski tigar (2017.), Mogućnost povremenih oborina (2019.), Krugovi u žitu (2021.) i Izabrane i novije pjesme (2024.). Ove godine objavio je prvu zbirku kratkih [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Mladen Blažević</strong> (1969., Rijeka) radio je kao novinar, sudjelovao u pokretanju i uređivao nekoliko časopisa. Objavio je romane <em>Tragovi goveda </em>(2008.), <em>Ilirik </em>(2015.) i <em>Dnevnik nepušača </em>(2021.) te zbirke pjesama <em>Posljednji tasmanijski tigar </em>(2017.), <em>Mogućnost povremenih oborina </em>(2019.), <em>Krugovi u žitu</em> (2021.) i <em>Izabrane i novije pjesme </em>(2024.). Ove godine objavio je prvu zbirku kratkih priča <em>Atlas za slijepe putnike</em>. Priče i pjesme su mu prevođene na slovenski, talijanski, engleski i ukrajinski jezik. Živi u selu Ćuki, kraj Vižinade u Istri.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Zoran Ferić</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/zoran-feric-7/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Marić]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 25 May 2024 19:31:41 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2024]]></category>
		<category><![CDATA[Autorice/i]]></category>
		<category><![CDATA[Domaći autori]]></category>
		<category><![CDATA[FEKP]]></category>
		<category><![CDATA[festival europske kratke priče]]></category>
		<category><![CDATA[Zoran Ferić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=42968</guid>

					<description><![CDATA[Zoran Ferić (1961., Zagreb) od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. gimnaziji u Zagrebu, a jedan je od najčitanijih suvremenih hrvatskih prozaika. Priče objavljuje po časopisima i novinama od 1987. godine, a za svoj je rad primio brojna priznanja, među kojima Nagradu Ksaver Šandor Gjalski 2000., nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Zoran Ferić</strong> (1961., Zagreb) od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. gimnaziji u Zagrebu, a jedan je od najčitanijih suvremenih hrvatskih prozaika. Priče objavljuje po časopisima i novinama od 1987. godine, a za svoj je rad primio brojna priznanja, među kojima Nagradu <em>Ksaver Šandor Gjalski</em> 2000., nagradu <em>Jutarnjeg lista</em> za najbolje prozno djelo 2001., Nagradu <em>Vladimir Nazor</em> i nagradu Kiklop za prozno djelo godine 2012. godine. Objavio je pripovjedne zbirke <em>Mišolovka Walta Disneya</em> (1996.) i <em>Anđeo u ofsajdu</em> (2000.) te romane <em>Smrt djevojčice sa žigicama</em> (2002.), <em>Djeca Patrasa</em> (2005.), <em>Kalendar Maja</em> (2011.), <em>Na osami blizu mora</em> (2015.), <em>Putujuće kazalište</em> (2020.) i <em>Dok prelaziš rijeku</em> (2022). Autor je zbirki kolumni <em>Otpusno pismo</em> (2003) i <em>Apsurd je zarazna bolest</em> (2012).</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Senko Karuza</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/senko-karuza-6/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Marić]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 25 May 2024 19:28:41 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2024]]></category>
		<category><![CDATA[Autorice/i]]></category>
		<category><![CDATA[Domaći autori]]></category>
		<category><![CDATA[FEKP]]></category>
		<category><![CDATA[festival europske kratke priče]]></category>
		<category><![CDATA[Senko Karuza]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=42962</guid>

					<description><![CDATA[Senko Karuza (1957., Split) djetinjstvo je proveo na otoku Visu. Školovao se u Visu, Splitu i Zagrebu, a studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uvrštavan je u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča, prevođen na strane jezike, nastupao na više domaćih i stranih festivala. Osnivač je Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Senko Karuza</strong> (1957., Split) djetinjstvo je proveo na otoku Visu. Školovao se u Visu, Splitu i Zagrebu, a studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uvrštavan je u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča, prevođen na strane jezike, nastupao na više domaćih i stranih festivala. Osnivač je Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih oblika preživljavanja na malim i pučinskim otocima u sklopu kojeg je 2007. godine na otoku Visu pokrenut Festival književnosti Mare! Mare!. Stalni je kolumnist i jedan od urednika u časopisu <em>More</em>. Član je redakcije časopisa <em>Tema</em>. Objavio je knjige priča <em>Busbuskalai</em> (1997.), <em>Ima li života prije smrti</em> (2005.), <em>Tri krokodila</em> (s Brankom Čegecom i Miroslavom Mićanovićem, 2005.), <em>Vodič po otoku</em> (2005.), <em>Teško mi je reći</em> (2007.), <em>Kamara obscura</em> (2010.), <em>Prsa u prsa</em> (2016.), <em>Fotografije kraja</em> (2018.) te tri knjige pjesama: <em>Nestajanje</em> (2020.), <em>Otimanje</em> (2022.) i <em>Krađa</em> (2023.).</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Sara Kopeczky</title>
		<link>https://europeanshortstory.org/sara-kopeczky/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Marić]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 25 May 2024 19:27:29 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[2024]]></category>
		<category><![CDATA[Autorice/i]]></category>
		<category><![CDATA[Domaći autori]]></category>
		<category><![CDATA[FEKP]]></category>
		<category><![CDATA[festival europske kratke priče]]></category>
		<category><![CDATA[Sara Kopeczky]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://europeanshortstory.org/?p=42959</guid>

					<description><![CDATA[Sara Kopeczky (1992., Split) diplomirana je profesorica jezika i književnosti, certificirana stručnjakinja za marketing i edukantica tjelesno orijentirane psihoterapije. Bavi se jezikom i književnosti, ne nužno u isto vrijeme. Spisateljica je opće prakse: piše poeziju, prozu, dramu, književne kritike i eseje. Objavila je zbirku priča U potrazi za jugom (2020.), za koju je dobila je [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Sara Kopeczky </strong>(1992., Split) diplomirana je profesorica jezika i književnosti, certificirana stručnjakinja za marketing i edukantica tjelesno orijentirane psihoterapije. Bavi se jezikom i književnosti, ne nužno u isto vrijeme. Spisateljica je opće prakse: piše poeziju, prozu, dramu, književne kritike i eseje. Objavila je zbirku priča <em>U potrazi za jugom</em> (2020.), za koju je dobila je nagradu Trećeg Trga, zbirku pjesama <em>Kamen, školjka, papir</em> (2021.), koja joj je donijela nagradu Mak Dizdar, zbirku priča <em>Više ne znam tko si</em> (2022.), koja joj je donijela nagradu Edo Budiša, i knjigu za djecu <em>Priče iz Drugozemske</em> (2022.). Za kratku prozu osvojila je nagrade Zlatko Tomičić, Ranko Marinković i Ulaznica. Kad ne piše svoje knjige, bavi se uređivanjem tuđih tekstova, copywritingom, ghostwritingom i držanjem radionica pisanja.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
