Pisac čije je ključno obilježje ukidanje interpunkcijskog znaka točke, koju smatra umjetnom granicom između rečenica, Krasznahorkai je dobitnik niza mađarskih i međunarodnih književnih priznanja, među kojima je najvidljivija nagrada Man Booker International koju je dobio 2015. godine.

Poznat je po zahtjevnim postmodernističkim romanima u kojima se bavi distopijskim i melankoličnim temama, koji su mu donijeli epitete majstora apokalipse, velikana nadrealnog vizionarstva i filozofskog utemeljitelja našega svijeta ‘koji ispostavlja račun često apsurdnoj stvarnosti i ismijava je’.

Njegova novela Uvijek za Homerom, koju su zajednički objavili Multimedijalni institut/MaMa i Kulturtreger/Booksa, najavljena je kao triptih književnosti, slikarstva i glazbe inspiriran mediteranskim pejzažom, crtežima berlinskog slikara Maxa Neumanna i glazbom newyorškog bubnjara Elija Keszlera. Upravo je glazbom i počeo susret s autorom u Kaptol Boutique Cinema u četvrtak, praćen snimkom čitanja Patty Smith odlomka iz priče Laszla Krasznohorkaija.

Knjiga je nastala nakon što je pisac 2016. godine, na poziv svojih hrvatskih izdavača iz Multimedijalnog instituta posjetio Dubrovnik, Korčulu, Mljet i Split.

Tu je, kako je objasnio u razgovoru s Petrom Milatom iz MaMe “prepoznao Staru Grčku”: krenuvši u potragu za Homerom i njegovom monumentalnom Odisejom, slijedeći njegove tragove, naišao je na “pravu Kalipsinu spilju” – na otoku Mljetu.

Nakon što je napisao tekst sam ga je preveo i pročitao svojem prijatelju Neumannu, koji je izradio slike za neka poglavlja. Potom je Keszlera zamolio da sklada glazbu koju će slušatelj moći slušati dok čita i gleda slike, a nastala je temeljem buke ulice, glasova i zvukova prirode mediteranske obale.

Max Neumann slikar je koji živi u Berlinu, slikar fantastičnih slika i profinjen obrazovani čovjek, rekao je pisac, a sprijateljili su se već prilikom Krasznahorkaijeva prvog posjeta njegovu ateljeu. Neumannov svijet nije utješan ili veseo, dodao je, ali jako je želio ući na neki način u književnost – tako se dogodilo da mu je Krasznahorkai pročitao vlastiti prijevod novele Uvijek za Homerom, koji je slikara inspirirao.

“Moj tekst je nastao neovisno ali njegove su mu slike bile jako bliske, i to u vrijeme kada ni meni taj tekst nije bio posve poznat”, rekao je Krasznahorkai.

Tu je knjigu već od samog početka zamislio kao susret teksta, glazbe i slike, dodao je pisac: dok ju je pisao zapisivao je proganjanje, a Eli Keszler naknadno je napisao glazbu koja podsjeća na proganjanje, na bijeg.

“Ta je knjiga pisana na neki način kao savjetnik, priručnik onima koji su u bijegu. S druge strane, to se djelo bavi mitom o Kalipso, nimfi iz Odiseje, u čijoj spilji Odisej provede sedam godina u prisilnoj ljubavi”, pojasnio je pisac, koji je oduševljen Mljetom: “Od mnogih mjesta, dao bih lovorike otoku Mljetu i vjerujem da ondje doista i jest Kalipsina spilja”, poručio je.

Knjiga je prvo objavljena na hrvatskom, u prijevodu Viktorije Šantić, a tek na jesen izlazi u mađarskom izvorniku. Šantić je prevela i Krasznahorkaijeva djela Rat i rat (1999.), Seibo je bila tamo dolje (2008.) i Svijet ide dalje (2013.), redom objavljene u izdanju Naklade OceanMore, koja je također objavila i Sotonski tango (1985., prijevod Lea Kovacs). Do sad je na hrvatskome također objavljena i njegova kratka priča Posljednji vuk (2009.) te UnutraJeŽivotinja (2010.), obje MaMa, kao i roman Melankolija otpora (1989., Šareni dućan, Angela Pataki).

Album Elija Keszlera, koji će svoj glazbeni materijal inspiriran Krasznahorkaijevom potragom za Homerom prvi puta predstaviti u subotu 8. lipnja u Beču u sklopu festivala Wiener Festwochen, trebao bi izaći koncem ove godine u izdanju MaMe.

Danas, kako sam kaže, živi na relaciji Kyoto-Berlin-New York-Beč-Trst-Budimpešta, pišući romane koje kritika naziva “spojem proročanstva i pretkazanja”, hvaleći ga zbog njegove specifične poetike i književnog stila koji mu je donio brojne književne nagrade. Njegove se knjige odlikuju beskonačnim rečenicama u kojima bez oslanjanja na ustaljenu interpunkciju razvija specifičnu poetiku kojoj je bit sam jezik.

Između ostaloga, 2004. je nagrađen najvišim mađarskim državnim priznanjem za književno umjetničko stvaralaštvo, Nagradom Kossuth, 2014. je dobio prestižnu nagradu America Award za doprinos književnosti, a dvije godine zaredom (2013. i 2014.) američka izdanja Krasznahorkaija nagrađena su kao najbolji i najznačajniji prijevodi književnosti na engleski jezik.

Laszlo Krasznahorkai perjanica je ovogodišnjeg Festivala europske kratke priče (FEKP), čije se 18. izdanje održava u Zagrebu i Rijeci od 2. do 7. lipnja na temu ‘Homo Narrans’ o ljudskoj potrebi za pričanjem priča. O tome, kroz niz susreta s čitateljima, promocija knjiga, čitanja i radionice, govori tridesetak istaknutih inozemnih i domaćih književnika s pet kontinenata.

Izvor: tportal

Program 18. FEKP-a najavio je na konferenciji za novinare u srijedu u književnom klubu Booksi u Zagrebu kreativni direktor Roman Simić.

“Osamnaesto izdanje FEKP-a temom ‘Homo Narrans’ pokušava otvoriti potrebu i sposobnost ljudskog bića da priča priče i da ih prepoznaje svuda oko sebe, jer ono što pokreće ljude nije ni novac, ni zastave ni oružje – to je dobra priča”, rekao je Simić. Ono što obilježava goste 18. FEKP-a je pravo na priču, dodao je, “jer postoje priče koje pričamo sami o sebi, koje su naše priče, a postoje i one druge priče koje dolaze sa strane i kojima netko problematizira te naše priče u koje vjerujemo, koje ponavljamo i u koje se zaklinjemo”.

“Pravo na priču znači biti u stanju pustiti drugoga da ispriča svoju priču koja će možda pobijati našu priču”, pojasnio je Simić.

Festival će ove godine ugostiti čak 14 istaknutih inozemnih književnika koji, kako je istaknuo, pišu različite forme, fluidnih su identiteta i obitavaju na razmeđu različitih kultura. Svi oni u svojem djelu na raznovrsne načine tematiziraju osnovnu ljudsku potrebu, sposobnost i nuždu da se ispriča i u svemu oko sebe prepozna priča.

Velik broj pozvanih pisaca ima iskustvo imigranata, doseljenika, “drugih” i(li) “drugačijih”, napomenuo je Simić. Kao jedno od najvećih imena ovogodišnjega FEKP-a izdvaja se László Krasznahorkai, kultni mađarski pisac i scenarist, dobitnik više najprestižnijih svjetskih književnih nagrada, među kojima i nagrade Man Booker International, “jedan od zasigurno najoriginalnijih svjetskih autora današnjice”. U Hrvatskoj mu upravo izlazi nova knjiga “Uvijek za Homerom” (MAMA i OceanMore), “priča o putovanju, koje je u temelju naše kulture i civilizacije”.

I ostale se knjige koje će biti predstavljene na FEKP-u bave putovanjima i migracijama. Naveo je još roman Transatlantik zvijezde irske književnosti s američkom adresom Columa McCanna, te knjigu Putnik stoljeća Andrésa Neumana, koji je argentinskom piscu kojemu se divio i Roberto Bolaño donio prestižnu nagradu Alfaguara.

Meksički pisac Antonio Ortuño predstavit će svoj razorni roman Spaljeni o sudbini migranata koji se iz Srednje Amerike pokušavaju domoći SAD-a, a istaknuta talijanska autorica Melania Mazzucco, dobitnica nagrade Strega, dokumentarni roman Ja sam s tobom: Brigittina priča, o iskustvu afričke medicinske sestre koja zbog političkih razloga završi u Italiji kao ilegalna imigrantica.

“Do puta koji mlada Finkinja u romanu Rose Liksom Kupe br. 6 provede u vlaku na putu kroz Sibir u osvit sloma SSSR-a, sve te knjige imaju zajednički nazivnik – putovanje, migraciju, promjenu, što je nešto čime se ovaj festival na razne načine bavi od svojih početaka”, rekao je Simić.

Pravo na jezik i na vlastitu priču

Upravo će o tome na otvorenju festivala razgovarati Semezdin Mehmedinović i Miljenko Jergović, “dvojica pisaca koji su otprilike u isto doba svojim pričama u svijet krenuli iz Sarajeva, a danas žive na različitim kontinentima, ali u istom jeziku”. “Oni će govoriti o tome kako je to biti pisac u egzilu, o tome gdje se nalaze, o pravu i potrebi da ispričaju svoju priču gdje god bili”, rekao je Simić.

Način na koji migracije mijenjaju naš svijet 18. FEKP pokušat će pokazati kroz “posebno jak Irski program”, koji će ugostiti troje autora. Uz Columa McCanna, to su Alan Titley, jedan od najcjenjenijih pisaca koji pišu na irskom jeziku, te Melatu Uche Okorie, autorica rođena u Nigeriji koja je iskustvo 8,5 godina traženja azila u Irskoj pretočila u potresnu knjigu This Hostel Life, “koja govori o Ircima na način na koji oni nisu navikli govoriti o sebi, a koja ju je učinila snažnim novim glasom irske književnosti”.

Uche Okorie i Titley autori su dosad nepoznati hrvatskoj publici, kao i albanski autor Elvis Malaj koji je imigrirao u Italiju i pišući na talijanskom dospio u finale prošlogodišnje nagrade Strega. Na festivalu će gostovati i Goran Samardžić, jedan od vodećih bosanskohercegovačkih pisaca svoje generacije, Adania Shibli, jedna od najznačajnijih suvremenih palestinskih autorica, te Eley Williams, “jedna od najinventivnijih suvremenih britanskih autorica kratke priče”.

“Dolaze autori iz svih krajeva svijeta, od Sjeverne i Južne Amerike, preko Afrike i Bliskog Istoka, do čitavog niza Europljana, a naravno, pridružit će im se i sjajni hrvatski pisci”, istaknuo je Simić. Među njima su Marina Šur Puhlovski, Maša Kolanović, Suzana Matić, Tea Tulić, Zoran Malkoč, Senko Karuza, Drago Glamuzina, Miroslav Kirin, Tomica Bajsić, Ivan Jozić, Jelena Zlatar Gamberožić, te mladi autori Marija Dejanović, Goran Paladin, A.Z. Stolica, Dunja Matić i drugi.

U potrazi za odgovorima što bi mogla biti ‘Nova Europa’, FEKP je dogovorio suradnju s istaknutim Hay festivalom, jednim od najznačajnijih svjetskih festivala književnosti, na projektu “Vizije budućnosti”, u sklopu kojega će iduće godine, kao dio programa Rijeka – 2020, biti objavljena istoimena antologija koja će okupiti 28 autorica.

U suradnji s Cekapeom i Booksom u sklopu 18. FEKP-a radionice kratke priče vodit će nagrađivani pisci i profesori Josip Novakovich i Alan Titley. Strip program ove će godine voditi nagrađivana autorica Irena Jukić Pranjić, raspisana su čak dva Natječaja za kratku priču – jedan za mlade autore do 19 godina, a tu je i projekt Riječke taksi priče, koji je spojio pet riječkih pisaca s pet video-umjetnika i jednako toliko taksista.

Svake godine FEKP se dijelom programa seli u druge hrvatske gradove. Do sad su to bili Osijek, Beli Manastir, Hvar, Zadar, Split, Dubrovnik, Pazin, Varaždin i Šibenik, a 2019., kao i prethodne dvije godine, festival gostuje u Rijeci, uz podršku lokalnoga Ureda za kulturu, kao dio projekta Rijeka – Europska prijestolnica kulture. Tamo pisce ove godine put vodi od 5. do 7. lipnja, a sve će završiti u Zagrebu programom G-točka koji će u Malom pogonu Tvornice kulture spojiti razgovore o književnosti, čitanje, film i glazbu.

Festival je dio projekta EPK Rijeka – 2020, a organizira ga Hrvatsko društvo pisaca (HDP), uz pomoć Ministarstva kulture RH, Ureda za kulturu grada Zagreba te kulturnih instituta i veleposlanstava zemalja koji djeluju u Hrvatskoj.
(Hina)