Vizija budućnosti: Maturalac u svemir
Sjedim u svojoj sobi, za svojim radnim stolom i pišem zadaću. Pogled mi bježi kroz prozor. Misli mi lete. Promatram nebo. Razmišljam o svojem budućem maturalcu, putovanju u svemir.
Polazimo letećim autobusom ispred naše škole u osam sati ujutro. Letimo prema svemiru. Pjevamo. Iščekujemo. Dolazimo u svemir i smještamo se u hotel Universe na Mjesecu. Hotel ima 7 zvjezdica i jedan je od najboljih u svemiru. Večeramo u restoranu te od umora vrlo brzo svi pozaspasmo. Drugog dana odlazimo do Crne rupe. Razgledavamo ju isključivo iz našeg letećeg autobusa da ne bismo upali u nju. Nismo svi u razredu spretni, ima nas i s “dvije lijeve noge”. Vraćamo se u hotel na ručak. Nakon ručka i kratkog odmora odlazimo na Saturn. Hodamo po svih sedam Saturnovih prstenova. Zatim posjećujemo svjetloplavi Uran koji svojom bojom podsjeća na Jadransko more. Trećeg dana odlazimo na Neptun koji je najudaljeniji od Sunca, a ime je dobio po Bogu mora. Planet se uglavnom sastoji od stijena i leda. Na povratku u hotel odlazimo na Jupiter. Posebno mi se svidjela Velika crvena pjega. Vraćamo se u hotel na večeru i ostatak večeri nam je slobodan. Četvrtog dana odlazimo na Merkur. Posjećujemo Merkurov Sjeverni pol gdje je otkrivena velika količina vodenog leda. Tu se susrećemo s letjelicom Messenger koja od 2008. godine obilazi planet. Nakon ručka odlazimo na Veneru koja je ime dobila po rimskoj Božici ljepote. Ispred nas se ukazao Maat Mons, najveći vulkan na Veneri, visok oko 8 kilometara. S obzirom da je ovo zadnja večer našeg neobičnog putovanja, nakon večere organiziran je disco party u velikoj dvorani hotela. Petog dana prije povratka odlazimo na Mars. Zbog crvene boje Mars se često naziva i Crvenim planetom. Površina mu je crvene boje zbog velikih količina željeza koje sadrži. Posjećujemo najviši ugasli vulkan u cijelom Sunčevom sustavu, Olympus Mons, koji je visok više od 27 kilometara. Nakon šetnje Marsom nastavljamo put prema Zemlji.
Vraćam se na Zemlju, u svoj kvart, u svoj grad. Ali na mom planetu nema bolesti, pandemija i epidemija, živim u sreći. Idem u školu. Družim se s prijateljima. Smijemo se zajedno. Igramo nogomet. Jedini problemi koji nas muče su hoćemo li dobiti bolju ili lošiju ocjenu i hoće li mi se simpatija danas osmjehnuti.
Zatvaram bilježnicu. Završio sam zadaću. Nadam se da će budućnost biti ljepša i svjetlija, poput planeta Sunčeva sustava koje sam posjetio. A isto tako vjerujem da ću jednom otići na ovakvo putovanje. Do tada imam svoje misli pomoću kojih mogu otputovati kamo god poželim i vratiti se na Zemlju kakva želim da bude, savršena, zelena, tolerantna, prijateljski raspoložena prema svima i prema svemu. Čvrsto vjerujem da će jednom zaista biti tako.
Fran Kantolić, 13 godina
OŠ Nikole Tesle, Zagreb
Matetićeva 6
Mentorica: Jasminka Možgon Jarić, prof. Hrvatskoga jezika i književnosti
________
Moje ime je Fran Kantolić. Rođen sam u Zagrebu 24. 5. 2007. godine. Stanujem u naselju Prečko, u zapadnom dijelu grada Zagreba. Živim s roditeljima i starijim bratom Filipom.
Išao sam u Dječji vrtić Prečko. U vrtić sam krenuo s 4 godine. U vrtićkoj dobi bavio sam se plivanjem. Sa sedam godina i četiri mjeseca krenuo sam u prvi razred Osnovne škole Nikole Tesle. Tada sam počeo trenirati rukomet koji treniram i danas. Završio sam šesti razred i s nestrpljenjem čekam polazak u sedmi. Najzanimljiviji školski predmet mi je povijest. Volim učiti o povijesti i svim događajima koji su se dogodili u mojoj daljoj i bližoj prošlosti. Volim i geografiju. Najzanimljivije mi je gradivo o planetima. Dobar sam i u hrvatskom, trudim se razvijati svoju pismenost i bogatiti rječnik čitanjem knjiga i pisanjem sastavaka. Dobar sam i u gramatici. Odličan sam učenik.
U slobodno vrijeme najviše volim ići na školsko igralište, voziti bicikl i gledati filmove.
