Za trenutak, izašao sam iz cipela izdavača i knjižara koje su se već više dobro potrošile i poderale od stalne upotrebe i uskočio u sandale pisca. I jako mi je dobro u tim sandalama, noge bijele, nesvikle na sunce, njegovane, sačuvane.
Festival je bio pravi užitak, u svemu. Zaista ste se potrudili piscima pružiti lijepo iskustvo, posebice ona dva dana u Rijeci, bili su divni.
Htjela sam se javiti i iskreno vam zahvaliti na predivnoj prilici da iskusim čuda Hrvatske – najsvjetliji trenuci bili su sjedenje u tami s Hamishem i slušanje Ane iz Brazila, Davida Vanna i bezbroj drugih autora, čitanje predivnih priča hrvatskih autora i susret sa svim tim piscima i volonterima.
Jednu od meni najdražih pjesama napisao je Wallace Stevens, zove se Čovjek s plavom gitarom: Rekli su, “Imaš plavu gitaru, Ne sviraš stvari onakvima kakve jesu.” / Muškarac odgovori, “Onakve kakve jesu / Stvari se mijenjaju na mojoj plavoj gitari.” Upamtio sam plavu gitaru ovog festivala. Ne samo festival, glazba.
Vaše je gostoprimstvo bilo izvanredno, društvo sjajno i da – vraćat ću se ovamo sve dok ne postanem počasni građanin Hrvatske.
Dan Rhodes mi je rekao da je vaš festival nešto najzabavnije što se može doživjeti u šoubiznisu i bio je u pravu. CROATIA FOR EVER!!!!!
Puno vam hvala na vašoj fantastičnoj festivalskoj gostoljubivosti i prijateljskoj atmosferi – moram reći da se ni na jednom drugom događanju nisam toliko smijala!
Divno sam se proveo u Zagrebu, poticajno događanje sa srdačnim ljudima, savršeno organizirano (što je danas rijetkost), došao sam kao gost i stekao dojam da odlazim kao prijatelj – iskreno sam dirnut.
Povratak avionom kući, napokon norveške novine i o čemu pišu? Da, o Hvaru, putopis (loše napisan, ali svejedno), a kad upalim televizor i mijenjam kanale, zaustavim se na norveškim reklamama i što je na njima? Putopis s Hvara. I tako, sve ti se vraća, ne možeš ga izbjeći, ne možeš mu pobjeći. Hvar je u svemu, Hrvatska je svugdje. Bio je to divan izlet, divno je bilo biti ondje. Nadam se da ćemo se opet sresti.
I tako, evo me natrag u Engleskoj i pada kiša i razmišljam o Hrvatskoj. Volim imati druge zamišljene živote koje onda mogu oživjeti u mislima. Koliko ste se trudili da smislite ispunjen i stimulativan program i da stvorite živahan festival. Uživala sam u susretima sa svim tim različitim ljudima. Bistri studenti koji velikodušno dijele svoje vrijeme i energiju; energetičan i inteligentan festivalski odbor koji je za nas kuhao i, naravno, pisci, svaki sa svojim posebnim “pogledom” na svijet. Nedos…
