Miroslav Mićanović rođen je 1960. godine u Brčkom. Živio u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje poeziju, prozu i kritike na radiju, u dnevnim novinama i časopisima. Tekstovi su mu nagrađivani i uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na druge jezike. Sastavio s Brankom Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih Strast razlike, tamni zvuk praznine (Quorum, 1995). Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (2006), prevedene na engleski (The Consolation of Chaos, Relations, HDP, 2007) i mađarski jezik (A káosz vigasza. Kortárs horvát költők antológiája, Jelenkor, 2009), e-izdanje Zagrebačke slavističke škole. Sudionik hrvatskih i europskih književnih festivala, voditelj radionica poezije i kratke priče. Dugogodišnji je urednik časopisa Quorum, biblioteka u Nakladi MD i autorskih knjiga kod različitih hrvatskih izdavača (Meandarmedia, CeKaPe…). Dobitnik nagrade Goranov vijenac (2020) koja se dodjeljuje za cjelokupni pjesnički opus i ukupan doprinos hrvatskoj književnosti. Radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Živi u Zagrebu.
Objavio: Grad dobrih ljudi, 1984, e-izdanje d:p:k:m: 2005; J. Matanović, V. Bogišić, K. Bagić, M. Mićanović, Četiri dimenzije sumnje, 1988; Zid i fotografije kraja, 1989, e-izdanje d:p:k:m: 2008; More i prašina (grafike V. Zelenko), 1991; Job / Hiob (grafika F. Vejzović), 1991; Zib, 11998, 22001; B. Čegec, I. Prtenjača, M. Mićanović, Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate, 2002, 2003; Trajekt, 2004, Prom, prijevod na poljski, Katowice, 2011; B. Čegec, S. Karuza, M. Mićanović, Tri krokodila, 2005; Zapadni kolodvor, 2006; Jednosmjerna ulica, 2010; Tisoč majhnih sonc na razbitem steklu, Ljubljana, 2011; Dani, 2011; Divji pes, Ljubljana, 2011; Vrt s 1001 žaruljom, 2012; Jedini posao, 2013; Soba Jacka Nicholsona, 2016, Virgule d’ete, 2016; Obrt za pranje perja, 2017, B. Čegec, M. Mićanović, Nesvrstana pisma (2009–2019), 2020, Ronjenje na dah, 2021.