21. Festival europske kratke priče i Agencija za mobilnost i programe EU organizirali su Natječaj za kratku priču za mlade povodom Europske godine mladih. Žiri u sastavu Stjepan Balent, Antonela Marušić, Ivana Peruško, Ivan Tomašić i Korana Serdarević (predsjednica žirija) izabrao je troje pobjednika. Prvo je mjesto osvojio Pavle Aleksić s pričom Kraj nečega, drugo Nina Bajsić s pričom Tajlandski bosiljak u cvatu, a treće Mirta Maslać s pričom Be here now. U nastavku donosimo obrazloženje žirija.
1. Kraj nečega autora Pavla Aleksića u svojoj srži nosi riskantnu temu smrti. Mnogi bi se iskusniji pisci pišući o umiranju, a posebice umiranju člana obitelji, vjerojatno poskliznuli, ali Aleksić je o smrti pisao kao da piše o ulici na kojoj se kao dijete igrao, ili o drvetu jabuke na kojeg se penjao.
Za pripovjedača je odabrao mladića kojem umire očuh, što je lukava odluka koja mu je dala odmak od stvari, dok je zadržao emotivnu nabijenost prvog lica jednine. Smrt je smjestio u obitelj, u kuću, krevet, noćne hroptaje čovjeka koji je svjestan smrti koliko je nesvjestan života, koji je negdje u sebi “u slobodnom padu”.
Komornoj atmosferi malene obitelji Aleksić je pridodao i radnje svakodnevice, poznate pokrete i rituale, poput odlaska na posao, pranja suđa ili igranja igrica s bratom. Govor je njegovih likova sažet i iz njih izbija neobjašnjivi nemir ljudi kojima je ovo prvi put da gledaju – iako to ne izriču – čovjeka koji je iz dana u dan sve više i više mrtav.
I kao ukras lakoće njegova pisanja dolazi humor, i to u dramaturški i kompozicijski najnapetijem trenutku, kada umirući biva zamotan “kao burito” i u vozilu hitnu pomoći odvezen iz priče u smrt. Njegov humor je smion, stil mekan, pun figura zvučnosti, kao u pjesmi, a priča, naposljetku, izvrsna.
Pavle Aleksić se možda prijavio na natječaj za pisce do 30 godina, ali Kraj nečega – kao i Pneumonija, druga njegova priča koju je poslao, a koja je također ušla u finale – jasno daje do znanja da on nije mladi pisac, ako književnost godine uopće i poznaje. On je jednostavno pisac, zreli pripovjedač koji zna pisati i koji ima što reći.
2. Tajlandski bosiljak u cvatu autorice Nine Bajsić priča je koja sadrži tipičnu strukturu i zgusnutost forme kratke priče, vješto drži čitatelja u napetosti i nudi klasičan twist na kraju. Ono što odskače kao dobro osmišljen, originalan postupak jest stalno prisustvo glasa autorice – bio on eksplicitan kao u uvodu ili skriven u zamagljenom fokalizatoru. Također, u kontekstu pristiglih priča, “Tajlandski bosiljak u cvatu” priča je koja u konačnici stvara osvježavajuću atmosferu optimizma i mogućnosti promjene – na bolje.
3. Be here now autorice Mirte Maslać (Zagreb) svoj naslov i osnovni motiv duguje popularnim i već široko prihvaćenim metodama meditacije.
Premda se priča doima kao dio opsežnije prozne cjeline, među primljenim radovima se istaknula osobito izbrušenim stilom i dubinskim tretmanom tema mentalnog zdravlja i rodne tranzicije. Autorica crno-humorno pristupa tjelesno-duševnim senzacijama i autorefleksiji svojeg pripovjednog subjekta koji kroz trening svjesnosti i mindfulnessa vlastitu pažnju pokušava preusmjeriti s opsesivnih i autodestruktivnih misaonih obrazaca na življenu stvarnost.
Neprestana borba za vlastiti rodni izričaj u jeziku i javnom prostoru predstavljena je suvremeno i suvereno.
