Aleksandar Hemon piše na engleskome, a zašto i ne bi? U SAD-u živi i radi od ranih devedesetih. Više-manje svaka Hemonova biografija ističe kako ga je početak rata u Bosni zatekao u Chicagu, gdje je 1992. boravio na stipendiji. Ne mogavši se vratiti u rodno Sarajevo, Hemon odlučuje ostati u Chicagu i savladati engleski, kako bi mogao nastaviti svoju kreativnu karijeru – ili započeti novu njezinu fazu. Nekoliko godina kasnije objavljuje svoju prvu priču na engleskom jeziku, što će ga 2000. dovesti do prve zbirke priča, The Question of Bruno (Pitanje Bruna). U sljedećih desetak godina, Hemon objavljuje nekoliko vrlo dobro primljenih romana, kao što su Čovjek bez prošlosti (Nowhere Man, 2002), The Lazarus Project (Projekt Lazar, 2008), Kako su nastali ‘Ratovi zombija’ (The Making of Zombie Wars, 2016). Uz romane, Hemon objavljuje i kratke priče, eseje i kolumne. Pisao je za New Yorker i Esquire, a radio je i na Netflixovoj emisiji Sense8, kao i na scenariju za četvrti nastavak filma Matrix. Ovaj svestrani kreativac danas je jedan od svjetski najpoznatijih književnika iz regije, kao i jedan od najcjenjenijih suvremenih američkih pisaca općenito. Hemon je za svoj rad primio brojne nagrade i stipendije, među kojima valja izdvojiti prestižnu američku nagradu „MacArthur Fellowship” (2004) te nagradu „PEN/W.G. Sebald Award for a Fiction Writer in Mid-Career” (2011). Konkretni odmak od fikcije predstavljaju autobiografije Knjiga mojih života (The Book of My Lives, 2014), a kasnije i Moji roditelji: uvod (My Parents: An Introduction/This Does Not Belong to You, 2019). Doduše, to možda i nije potpuno točno. Na česta pitanja u intervjuima o značenju Sarajeva, i općenito Balkana u njegovu radu, Hemon ističe kako se protivi pretvaranju nečega što uključuje živote stvarnih ljudi u simbol. Za njega beletristika i publicistika nastaju iz istoga izvora, a to su ljudske priče. Hemon danas predaje kreativno pisanje na sveučilištu Princeton, a u slobodno vrijeme igra nogomet. Bez toga, čujemo, ne bi bilo dobro.
Autorica teksta: Mojca Čađo
Autor fotografije: Velibor Bozovic
