Biografije koje koriste spominjanje književne nagrade kao način upoznavanja s autoricom obično su dosadne, ali kad ta osoba osvoji Frank O’Connor Prize, kao što je slučaj s Carys Davies (UK, Wales), onda ipak govorimo o nečem drugom. Priče su joj, poput Čehovljevih, jednostavne, ali samo na prvi pogled. Lakoća kojom je u stanju pripovijedati krije minuciozan i težak rad na pričama. One prožimaju više kontinenata i vremenskih epoha, jezik joj je ekonomičan, bez ikakvih višaka i bolno precizan, a priče joj meandriraju iz sumornog i olovnoteškog do duhovitog, pronicljivog i šarmantnog. Često na istoj stranici.