Dan Rhodes mi je rekao da je vaš festival nešto najzabavnije što se može doživjeti u šoubiznisu i bio je u pravu. CROATIA FOR EVER!!!!!

I tako, evo me natrag u Engleskoj i pada kiša i razmišljam o Hrvatskoj. Volim imati druge zamišljene živote koje onda mogu oživjeti u mislima. Koliko ste se trudili da smislite ispunjen i stimulativan program i da stvorite živahan festival. Uživala sam u susretima sa svim tim različitim ljudima. Bistri studenti koji velikodušno dijele svoje vrijeme i energiju; energetičan i inteligentan festivalski odbor koji je za nas kuhao i, naravno, pisci, svaki sa svojim posebnim “pogledom” na svijet. Nedos… Read more

Festival je bio pravi užitak, u svemu. Zaista ste se potrudili piscima pružiti lijepo iskustvo, posebice ona dva dana u Rijeci, bili su divni.

Iskoristit ću ovaj prostor i bezvremenski univerzum nevjerojatnog interneta da kažem koliko sam uživala u posjetu. Bilo je i više nego divno i toliko sam se smijala da me trbuh još boli!

Osjećam tugu i onda još tuge, jer sam tako rano napustio festivalsku obitelj. Ali treba manje od dvadeset sati da se probudi predivna uspomena na te dane. Ne mogu izraziti zadovoljstvo koje mi budi uspomena na vrijeme provedeno u Hrvatskoj. Duboko sam dirnut ovim iskustvom.

Jednu od meni najdražih pjesama napisao je Wallace Stevens, zove se Čovjek s plavom gitarom: Rekli su, “Imaš plavu gitaru, Ne sviraš stvari onakvima kakve jesu.” / Muškarac odgovori, “Onakve kakve jesu / Stvari se mijenjaju na mojoj plavoj gitari.” Upamtio sam plavu gitaru ovog festivala. Ne samo festival, glazba.

Divno sam se proveo u Zagrebu, poticajno događanje sa srdačnim ljudima, savršeno organizirano (što je danas rijetkost), došao sam kao gost i stekao dojam da odlazim kao prijatelj – iskreno sam dirnut.

Povratak avionom kući, napokon norveške novine i o čemu pišu? Da, o Hvaru, putopis (loše napisan, ali svejedno), a kad upalim televizor i mijenjam kanale, zaustavim se na norveškim reklamama i što je na njima? Putopis s Hvara. I tako, sve ti se vraća, ne možeš ga izbjeći, ne možeš mu pobjeći. Hvar je u svemu, Hrvatska je svugdje. Bio je to divan izlet, divno je bilo biti ondje. Nadam se da ćemo se opet sresti.

Kako da izrazim svoju zahvalnost? Od prvog do zadnjeg trenutka na hrvatskom tlu brinuli ste se za mene. Bez obzira na to što kažu, ne mogu prihvatiti da je svijet malen. Za mene je uvijek velik. I zato što je velik, tako mi je lako očajavati i žudjeti za ponovnim susretom s dalekim prijateljima. Neka mi, ipak, ostane nada da ćemo se opet sresti, nekako, negdje. Srdačan pozdrav Zagrebu i hvala na svemu!

Vaše je gostoprimstvo bilo izvanredno, društvo sjajno i da – vraćat ću se ovamo sve dok ne postanem počasni građanin Hrvatske.