fbpx

Lydia Davis zatvorila slavljenički 20. Festival europske kratke priče

Slavljeničko 20. izdanje Festivala europske kratke priče zavšilo je u Zagrebu Zoom razgovorom s cijenjenom američkom kratkopričašicom Lydijom Davis, dobitnicom nagrade Man Booker International, te performansom slovenskog umjetnika Janeza Škofa.

Pozdravljajući okupljenu publiku u Vintage Industrial baru, umjetnički direktor FEKP-a Roman Simić rekao je kako je sretan što je FEKP ove godine svoj 20 rođendan proslavio uz ispunjene snove: otvorio ga je u nedjelju 6. lipnja jedan od najvećih književnika današnjice, američki pisac Paul Auster, a na zatvaranju je njegova gošća nagrađivana američka autorica Lydia Davis, koja je ‘slučajno i Austerova bivša supruga’.

“Sanjali smo Austera, došao je Auster i otvorio festival; sanjali smo i Lydiju Davis i došla je i ona i zatvara ga. Snovi su nam ispunjeni večeras”, rekao je Simić.

Posljednjoj književnoj gošći 20. FEKP-a poželio je dobrodošlicu, najavivši je kao autoricu poznatu po idiosinkratskim, iznimno kratkim pričama koje u potpunosti izigravaju klasična čitateljska očekivanja, te čak graniče sa zaumnim.

Davis piše prozu koja prkosi definicijama – čak ni njezin jedini roman nema tradicionalnu formu romana, već je riječ o jednom dugačkom monologu povremeno prekidanom grafičkim razmacima.

Njezine kratke priče ponekad imaju tek po jedan redak i naslov; neke su poput aforizama, druge u obliku poezije u prozi, parabola, briljantno duhovitih “priča-žalbi” ili filozofskih promišljanja. Sve se odlikuju surovom perceptivnošću spram ljepote i ružnoće običnih trenutaka od kojih je satkan život.

“Čak i kada ima snažan ritam, ona ostavlja jako puno praznina, ali i kad je riječ o samo jednoj liniji, bez ikakve sumnje iza nje je zaplet – i u samo jednoj rečenici je priča, a s druge strane tu je prisutna i neka začudnost”, rekao je Simić.

Razgovor s Davis vodila je književnica Luiza Bouharaoua. Davis je nazvala kraljicom kratke forme kod koje je glavni lik – jezik.

“Većina pisaca koristi jezik kao neki alat, način da ispričaju neku priču, da nešto kažu. Lydia Davis je tip spisateljice kojoj je jezik centralan; kod nje je taj jezik ne samo medij, nego u potpunosti i glavni lik”, pojasnila je. “Njezina je proza beskrajno kratka i ne trpi apsolutno nikakve viškove. Zato je njezin svijet izrazito precizan”, dodala je Bouharaoua.

Davis, koja se zagrebačkoj publici priključila putem Zooma, kazala je kako joj priče obično dolaze poput bljeskova i često su već u prvoj skici praktički završene. No, druge ipak zahtijevaju puno rada, iako su vrlo kratke, naglasila je. “Predstavlja mi golem izazov napisati vrlo, vrlo kratku priču a da ona i dalje ima neku supstancu, da ne bude samo šala, brza misao ili kratka ideja”, rekla je autorica.

Autorica kratkih priča, romana i eseja, Lydia Davis (1947.) objavila je šest zbirki priča i jedan roman i jedna je od tek troje živućih autora koji su se pojavili u prestižnim izdanjima The Best American Short Stories i The Best American Poetry. Dobitnica je nagrade Man Booker International. Godine 2005. izabrana je za članicu Američke akademije znanosti i umjetnosti. Predaje kreativno pisanje na Sveučilištu u Albanyju, New York.

Hrvatska čitateljska publika do sada je mogla čitati dva njezina naslova, zbirku priča Ne mogu i neću (2014.) i roman Kraj priče (1994.), oba u izdanju nakladnika OceanMore.

Davis je rekla kako joj nije drago što ju se kao autoricu isključivo identificira s kratkim pričama, zbog čega njezin jedini roman nije dobio dovoljnu pozornost.

“Napisala sam toliko kratkih priča da me naprosto doživljavaju kao autoricu kratkih priča, a ja bih doista voljela da moj roman dobije veću pozornost, jer je vjerojatno ne samo prvi nego i posljednji koji sam napisala, a nisam ga napisala jer sam mislila da moram, jer bi roman trebao biti logičan sljedeći korak za nekoga tko piše kratke priče – on za mene i jest samo jedna dosta dugačka priča”, pojasnila je.

Davis je također i zapažena prevoditeljica s francuskoga i drugih jezika, a upravo je prevođenje neizravno pridonijelo formi njezinih najkraćih priča: naime, svoje je najkraće priče napisala dok je prevodila Prousta, budući da joj je to oduzimalo jako puno vremena pa se nije mogla više posvetiti vlastitome pisanju.

Govoreći o strukturi njezinih priča Bouharaoua je istaknula kako je za Davis specifično to što uspijeva obuhvatiti fenomenalan raspon emocija i ljudskih iskustava – Davis od svega može napraviti kratku priču, a ta ogromna raznolikost kod nje nije rastresena nego se sve te priče grade i konvergiraju u jednu točku, rekla je.

“Gotovo sve priče Lydije Davis nemaju likove u nekom klasičnom smislu, one su sve suprotno od onoga što te zanatski uče. Ti likovi su neimenovani, vrlo često su pripovjedači ali su vrlo često na neki način i nebitni. Nema pozadinske priče, nema razvoja, nema ničega. Ono što mi zapravo imamo je taj jezik i tu njenu fenomenalnu strukturu”, ocijenila je.

Svoj fokus na jezik Davis je objasnila time što jezik za nju ‘nije nešto neutralno već ga, naprotiv, smatra izrazito emocionalnim’, a na golemu pozornost koju poklanja jeziku dosta utječe i to što se bavi prevođenjem: “Kad si istodobno i pisac i prevoditelj, držiš jako puno do izbora riječi, ti izbori ti tada jako puno znače, ne pristupaš im usputno”, rekla je autorica.

U zanimljivom razgovoru sa Simićem i Bouharaouom, Davis se dotaknula brojnih tema, od književnosti do političke situacije u Sjedinjenim Američkim Državama, te poručila kako u današnje vrijeme, s postojećim političkim okolnostima u svijetu, moramo svi više raditi na tome da budemo tolerantniji i suosjećajniji prema drugima.

Jubilarno 20. izdanje Festivala europske kratke priče (FEKP) održalo se od 6. do 11. lipnja na temu “Otoci” i to, osim u Zagrebu, na Visu i na Hvaru, a ugostilo je tridesetak književnih imena, među kojima, uz Paula Austera i Lydiju Davis, također putem Zooma, američke spisateljice Siri Hustvedt i Lorrie Moore, zatim, slovenskog pisca Andreja Blatnika te niz domaćih pisaca i spisateljica.

Festival je u petak u Vintageu zatvorio nastup nagrađivanog slovenskog glumca i karizmatičnog glazbenika Janeza Škofa.

___
Izvor: Hina
Foto: Theo Cote