Svemirski lopovi

“Može li to išta brže? Sjedim ovdje već dva sata!” Elyss je viknula iz stolice za koju je bila zavezana, u prazni hodnik. Kad bi samo mogla doći do torbe u kojoj su njeni alati, mogla bi se izvući, ali svemirska banda nisu sami idioti kao što je mislila. Torba je, nažalost, bila udaljena tako da ne može do nje.

“Ovo je stvarno smiješno! Nisam ništa ukrala!”

ponovno je povikala, iako je to bila laž. Ukrala je ona podosta stvari, pogotovo od bandi kao što je ova.

Taman kad je po sedmi put pokušala dohvatiti torbu nogom, u sobu je ušao mladić tamne kože i kratke smeđe kose te sjeo preko puta nje, u tišini. Elyss ga nije poznavala, vjerojatno je nedavno došao na planet.

“Kako ide?” Elyss ga je upitala, smiješeći se, a on joj nije odgovorio. Uzdahnula je, otpuhnula pramen duge plave kose iz očiju i potonula u stolici u pokušaju da se udobnije namjesti.

“Dakle, ovo je slavna Elyss Riverrun. Moram priznati, razočarana sam,” reče s vrata djevojka kratko ošišane crvene kose i Elyss dobro poznatih ljubičastih očiju.

Ma odlično, pomisli, dok se uspravljala u stolici, ove budale imaju magiju.

“Lemity Quemer, čemu dugujem zadovoljstvo?” Elyss se nasmiješila. Situacija se upravo deseterostruko otežala.

Lemity je sjela do mladića, kojem je Elyss tek sad primjetila grimizno crvene oči, i prekrižila noge. Elyss je znala da je u velikim problemima čim je shvatila da je jedina u sobi bez magije.

Naime, u dvadeset osmom stoljeću, specifičije, u godini 2763., ljudi sa planeta Zemlje su bili izmješani sa rasama više drugih planeta. Jedan od primjera je Santon, planet na kojem se Elyss trenutno nalazila. Najveća razlika među ljudima i drugim rasama je bila ta da su ljudi bili jedini bez mogućnosti posjedovanja i kontroliranja magije.

Lemity Quemer je bila ozloglašena kći voditelja svemirske bande koja se bavila pljačkom, kockom (razonoda koju su donijeli ljudi) te svakakvim drugim sumnjivim poslovima. Rođena na dalekom planetu Caludaner, Lemity je posjedovala magiju srednjeg ranga, odnosno, imala je nadljudsku snagu.

Mladić do nje, s druge strane, je imao magiju višeg ranga, iako Elyss nije znala koju. Najčešće su bile telepatija i teleportacija, ali moguća je bila i kontrola uma, čemu se Elyss nije veselila.

Elyss, na njenu veliku žalost, je bila sa Zemlje sa stopostotnom ljudskom krvlju, što je značilo da nema ni trunka magije. To su odavale njene mutnoplave oči, u koje je provodila sate zureći, nadajući se da će promijeniti boju, makar u sivu, boju najnižeg magijskog ranga.

“Čula sam dojave da nam je nestala značajna količina oružja, znaš? Uz to, čula sam da se baš ti specijaliziraš u prodaji laserskog oružja, i gle čuda, baš nam je toga ponestalo!” Lemity je pljesnula rukama da naglasi kraj rečenice.

Elyss se promeškoljila u stolici. Ako je mladić do nje mogao čitati misli, onda su joj se problemi samo povećavali.

Ne misli. Kompletna tišina. Bijeli šum. Neće ništa saznati, Elyss je ponavljala riječi koje je sama sebi rekla stotinama puta prije, kad god bi imala posla s telepatima. Iako joj je sestra bila telepat, to je bila Elyssina najmrža vrsta magije.

Da je bar Ivory ovdje, pomislila je, po možda dvadeseti put u isto toliko minuta. Ona bi odma mogla pročitati misli i Lemity i dečku do nje i reći Elyss točno što namjeravaju, u pola sekunde.

“Draga moja Lemity, ja nisam ništa od tebe ukrala,” Elyss je odgovorila, a Lemity se samo nasmiješila. Kimnula je dečku do sebe i on je zatvorio oči.

Sljedeće što je Elyss osjetila bila je oštra bol u trbuhu, kao da joj je netko stisnuo unutarnje organe. Zagrizla je unutarnju stranu obraza svom snagom i nagnula se prema naprijed, pokušavajući smanjiti bol. Nije pomoglo.

“Dobro je,” Lemity je kratko rekla. Bol u Elyssinoj utrobi je instantno prestala, te je ona duboko udahnula.

Telekineza dakle. Lemity vuče stare trikove ako mi ovaj gnječi jetru, Elyss je zaključila.

Ivory, gdje si kad te trebam? Elyss ponovno pomisli.

“Kome si prodala naše oružje?” Lemity je pitala, približavajući se stolici za koju je Elyss bila zavezana.

“Poljubi me u dupe, Lemity,” Elyss se nagnula prema naprijed, što bliže Lemity. Ona je odgovorila udarcem pojačanim super snagom ravno u Elyssin trbuh.

Udarac je izbio sav zrak iz Elyssinh pluća te se ona ponovno sagnula tako da joj je glava dirala koljena.

U šta si se uvukla, Riverrun? upitala se glasom koji je njena majka često koristila.

“Dobro pitanje, Ely. U što si se to uvukla?” drugi dobro poznati glas joj je odgovorio, također u njenoj glavi.

Elyss se blago nasmiješila. Spas je stigao.

“Ivory. Trebalo ti je.”

“Bolje ti je da se ne žališ. Mogli smo te i ostaviti,” sestrin glas je bio jasan kao kristal. Bila je jako blizu.

“Dobro, reći ću ti,” Elyss je pogledala prema Lemity, koja je stajala iznad Elyss.

“Prodala sam ih–”

Prije nego što je dovršila rečenicu, u sobu se skotrljala mala loptica koja je puštala plavkasti plin na sve strane. Elyss se nasmiješila čim ju je prepoznala.

Loptica se rasprsnula, plin puneći cijelu sobu. Lemity je nažalost prekasno prepoznala što je to, jer su u sljedećoj sekundi i ona, i njen pomagač bili onesvješteni na podu. Elyss, kojoj plin nije mogao ništa, jer nije posjedovala magiju, se pobjedonosno nasmijala.

Sljedeće sekunde, zid na Elyssino desno je pao, otkrivajući zadihanog Lorenza i smiješeću Ivory, koja je nosila zaštitu od plina. Lorenzo, baš kao Elyss, nije trebao masku.

“Pa gdje ste vi do sad?!” Elyss je uzviknula dok ju je Ivory odvezivala i Lorenzo trčao da upali leteći brod.

“Nema na čemu, budalo,” Ivory je lupila Elyss po tjemenu i obe su izletjele iz sobe bez zida, Elyss u trku grabeći torbu.

Iako je Ivoryna obitelj usvojila Elyss, njih dvije su se smatrale sestrama, bez obzira na magiju i planet rođenja.

“Možemo?!” Lorenzo je viknuo s vozačkog sjedala dok je Elyss zatvarala vrata. Lemityna straža je već trčala niz hodnik.

“Vozi! Vozi odmah!” uzbuđeno je vikala Elyss dok su se udaljavali od planeta, uzimajući od Ivory vrećicu novca od prodaje oružja.

________
Autorica teksta je Maja Špiranec, učenica drugog razreda Četvrte gimnazije u zgrebu, rođena u Zagrebu, 4. kolovoza 2004. god. Prijašnji radovi nisu do sad bili objavljeni.