Medijski nas prate:
 |
 |
|||
 |
 |
 |
||
 |
 |
 |
||
 |
 |
 |
||
 |
 |
 |
I tako, evo me natrag u Engleskoj i pada kiša i razmišljam o Hrvatskoj. Volim imati druge zamišljene živote koje onda mogu oživjeti u mislima. Koliko ste se trudili da smislite ispunjen i stimulativan program i da stvorite živahan festival. Uživala sam u susretima sa svim tim različitim ljudima. Bistri studenti koji velikodušno dijele svoje vrijeme i energiju; energetičan i inteligentan festivalski odbor koji je za nas kuhao i, naravno, pisci, svaki sa svojim posebnim “pogledom” na svijet. Nedos…
Bilo se lijepo danas ujutro vratiti u Beč zato što su tri dana koja sam proveo s vama bila tako srdačna, dražesna i zanimljiva. I zato hvala svima, radite sjajan posao.
Povratak avionom kući, napokon norveške novine i o čemu pišu? Da, o Hvaru, putopis (loše napisan, ali svejedno), a kad upalim televizor i mijenjam kanale, zaustavim se na norveškim reklamama i što je na njima? Putopis s Hvara. I tako, sve ti se vraća, ne možeš ga izbjeći, ne možeš mu pobjeći. Hvar je u svemu, Hrvatska je svugdje. Bio je to divan izlet, divno je bilo biti ondje. Nadam se da ćemo se opet sresti.
Dan Rhodes mi je rekao da je vaš festival nešto najzabavnije što se može doživjeti u šoubiznisu i bio je u pravu. CROATIA FOR EVER!!!!!
Htjela sam se javiti i iskreno vam zahvaliti na predivnoj prilici da iskusim čuda Hrvatske – najsvjetliji trenuci bili su sjedenje u tami s Hamishem i slušanje Ane iz Brazila, Davida Vanna i bezbroj drugih autora, čitanje predivnih priča hrvatskih autora i susret sa svim tim piscima i volonterima.
Festival je bio pravi užitak, u svemu. Zaista ste se potrudili piscima pružiti lijepo iskustvo, posebice ona dva dana u Rijeci, bili su divni.
Osjećam tugu i onda još tuge, jer sam tako rano napustio festivalsku obitelj. Ali treba manje od dvadeset sati da se probudi predivna uspomena na te dane. Ne mogu izraziti zadovoljstvo koje mi budi uspomena na vrijeme provedeno u Hrvatskoj. Duboko sam dirnut ovim iskustvom.
Za trenutak, izašao sam iz cipela izdavača i knjižara koje su se već više dobro potrošile i poderale od stalne upotrebe i uskočio u sandale pisca. I jako mi je dobro u tim sandalama, noge bijele, nesvikle na sunce, njegovane, sačuvane.
Divno sam se proveo u Zagrebu, poticajno događanje sa srdačnim ljudima, savršeno organizirano (što je danas rijetkost), došao sam kao gost i stekao dojam da odlazim kao prijatelj – iskreno sam dirnut.
Puno hvala na ovim danima! Bilo je divno! Osjećao sam se voljeno i poput prave zvijezde, dobio sam mnogo pohvala za roman i za kratke priče koje sam čitao. Treba li piscu više od toga :)?
