Festival europske kratke priče, najstariji europski festival posvećen kratkoj književnoj formi, ove će godine biti održan po 14. put (od 31. svibnja do 5. lipnja). Od samih početaka, domaćin FEKP-u je, osim Zagreba, još jedan grad, uvijek drugi. Prošle godine to je bio Šibenik, gdje su pisci, domaći i strani (ponajviše Brazilci), u dvije večeri privukli nekoliko stotina ljudi na Trgu Ivana Pavla II. O ovogodišnjem FEKP-u porazgovarali smo s Romanom Simićem Bodrožićem, piscem i organizatorom festivala.
Dakle, FEKP je ove godine u Rijeci i Zagrebu. Na kojim lokacijama, je li kompletirana lista gostiju, koje su najveće zvijezde…?
Osim Zagreba i Rijeke, koji su nam ove godine „glavni gradovi“, programe ćemo imati i u Samoboru i Velikoj Gorici – zapasali smo, dakle, još malo šire, ali to je valjda zbog teme – ovogodišnji festival nismo posvetili jednoj nacionalnoj književnosti, već golemom i prezanimljivom prostoru Amerika. Da, obiju Amerika, iz kojih nam dolaze velike zvijezde argentinske, meksičke, kanadske, peruanske, te književnosti Sjedinjenih Američkih Država. Naravno, tu su i Europejci – sjajni pisci iz Austrije, Španjolske, Makedonije… Uz sve njih, ponosan sam što možemo najaviti nastupe domaćih autora: Daše Drndić, Gordana Nuhanovića, Stanislava Habjana, Zrinke Pavlić, Miroslava Mićanovića, Zorana Ferića, Nikole Petkovića, Roberta Mlinarca, Ksenije Kušec, Tee Tulić, Envera Krivca… Ima ih još, ali imate li vi toliko prostora?
Jedan od najavnih programa festivala je ‘Knjiga za van’. O čemu se radi?
Ma htjeli smo u tu našu sve depresivniju priču s čitanjem i Hrvatima, koja se može čuti sa svih strana, ubaciti jednu vedru, pozitivnu, šarenu stranicu – da se u mraku statističkih podataka još jednom zajedno podsjetimo koliko je lijepo biti s knjigom, koliko sreće donosi, kolike dobre ljude povezuje – sve ono što ponekad zaboravimo. Ideja je da se na sat vremena, kratko ali slatko, nađemo u jednom dnevnom boravku grada, u parku Zrinjevac, da svatko ponese svoju najdražu knjigu, ili knjigu koju trenutačno čita, da se vidimo i da jednostavno: čitamo.
Znači, jedan intimni i samotni čin poput čitanja želite pretvoriti u masovan događaj…
Da, čitanje je samotnički posao, ali uvijek je neka vrsta dijaloga – a mi smo taj dijalog poželjeli proširiti. Naime, u gomili lica i naslovnica koje će se u petak šareniti pod suncem, svaki će ga sudionik događanja moći započeti iznova: ljudi i knjige, preporuke, iskustva iz prve ruke. Kratko i slatko, i vrhunski, baš u duhu Festivala europske kratke priče.
Dobili što su tražili
I ove godine raspisan je natječaj za najbolju kratku priču, tema je ‘Amerike’, a autori se mogu javiti do 10. svibnja. Kakav je odaziv dosad i može li se po tom uzorku zaključiti ima li u nas interesa, publike i općenito ‘kratkopričaške’ scene?
Prošle je godine odaziv bio sjajan, vjerujem da će biti i ove. Ne znam jesu li pisci nabrijani na kratku priču ili na natječaje, ali neka kemija očito postoji. Bez šale, dovoljno je vidjeti koliko je dobrih knjiga priča objavljeno ove ili tijekom prošle godine – Korana Serdarević, Sven Popović, Jelena Zlatar, Marko Gregur, Andrija Škare… pa da se za budućnost domaće kratke priče pa i natječaja ne moramo brinuti.
Prije 14 godina ste, pretpostavljam, imali neke vizije i ciljeve pri pokretanju FEKP-a. Je li Festival opravdao očekivanja u vašim očima i je li se hrvatska publika pokazala doraslom i zainteresiranom za ovakav književni festival?
Kad smo počinjali, nismo ni slutili u kakvog se to adolescenta naše književno-manifestacijsko djetešce može pretvoriti. Sve što smo znali bilo je da želimo raditi festival na kojemu će gostovati ponajbolji domaći i svjetski pisci, a koji će ujedno biti osoban, pozitivan, vedar, neće pogodovati nikakvoj klici, preferirati nijednu političku/interesnu/generacijsku ili poetičku opciju, i na kojemu će se – zbog svega toga – publika i pisci osjećati dobro. Ništa nismo znali, ništa drugo nismo mogli predvidjeti, ali za utjehu: dobili smo ono što smo tražili.
Autor: Marko Podrug
Intervju je objavljen 6.5.2015. na portalu Tris.
