Sretale su se svako jutro u stubištu. Gđa S. bi išla na posao, a gđa M. vodila djecu u vrtić. “Bože koja kokoš”, pomislila bi gđa M. dok bi gledala susjedu onako utegnutu u rano jutro – uske tamne pencil suknje, košulje koje su joj stajale kao salivene, obavezne cipele na petu, crveni ruž… No, najviše joj je oči bola savršena linija gđe S., uski struk, vitke noge, bujne grudi na tom inače mršavom tijelu… potajice ju je mrzila. “Lako joj imat takvu liniju kad nije rodila”, tješila bi se svaki put.
Gđa S. bi svako jutro pristojno pozdravila gđu M., no to je bio onaj mlaki, beživotni pozdrav koji upućujemo onima koje smatramo nezanimljivima, nedostojnima veće pažnje i zadržavanja. “Bože koja naporna derišta”, pomislila bi svaki put kad bi joj vrisak djece gđe M. poremetio jutarnji zen uoči odlaska na posao. “Kakva ruševina od žene”, prošlo bi joj mislima kada bi bacila usputni pogled na gđu M., ne mogavši ne primijetiti njenu uvijek raščupanu kosu, nespojive krpe od odjeće i tamne kolutove oko očiju. “Tko joj je kriv što ih je nakotila troje”, pomislila bi i potražila ključ od auta u jednoj od svojih skupocjenih torbi.
Gđa M. bi odvela dvoje starije djece u vrtić i ostatak dana bila s najmlađim sinom. Nije nikad radila, g. M. je zarađivao i više nego dovoljno, a kako su s vremenom dobili još dvoje djece, dogovorili su se da se ona brine za kuću i obitelj. Voljela bi ona reći da je takav život za nju. No nije ona jedna od onih neobrazovanih sirotica koju je muž pokupio u nekoj vukojebini i doveo u veliki grad. Dapače, gđa M. je bila lijepa i obrazovana žena, pa skoro obrazovana. Do diplome ju je dijelila godina i pol, a studij je prekinula prva trudnoća. Jedan bankomat predaleko i jedan “vadi ga van” prekasno. “Ti si trebao misliti na kondome, ti si kriv za ovo, jebi se i ti i bankomat i keš i izvadit ću ga na vrijeme!” 6 mjeseci kasnije bili su vjenčani.
Nije da ga nije voljela. Ali se s vremena na vrijeme osjećala prevarenom. Oduvijek je htjela djecu, ali htjela je i obrazovanje, neku pristojnu karijeru, a tek potom brak i obitelj. Sve je ispalo nekako sjebano, naopako. Dobila je brak i obitelj, a ostala bez svega ostalog. Bez svih ambicija. Nekada se osjećala kao da joj je namjerno napravio svu tu djecu jedno za drugim samo kako bi ju spriječio da i pomisli na ikakvu karijeru, daljnje školovanje, bilo što što bi ju učinilo manje ovisnom o njemu. On ju je obožavao, ali najviše je obožavao ideju da je u potpunosti posjeduje. Iako nije dopustio da u ičemu oskudijeva, nenormalnim zadovoljstvom ga je punila pomisao na tu njenu bespomoćnost i zavisnost.
Gđa S. se udala za svog šefa iz prve firme u kojoj je radila. Zaposlila se tamo još krajem faksa, puna želje za učenjem, upijala je sve živo i vrlo brzo se istaknula među nekolicinom ostalih pripravnika koje je firma tada zaposlila. A tome je doprinijelo i što je bila izrazito zgodna, atraktivna i svjesna sebe. Nikad ona nije gurala svoju ljepotu u prvi plan, no nije ju ni skrivala. Znala je da će svojom pameću i predanosti poslu daleko dogurati, a izgled je tu mogao samo pripomoći. Ionako je radila u muškoj, IT firmi te velike ženske konkurencije nije ni imala. Nije se s nikim petljala i imala je njihovo poštovanje, ali igrala je na kartu “dame u nevolji” kada je njoj to koristilo. Na neki način je smatrala muškarce inferiornijom vrstom kojom je rado manipulirala prema potrebi. Što je bilo loše u tome da s vremena na vrijeme nahrani malo muškog ega ako je to značilo dobiti jako željeni projekt koji je hranio njen ego?
Jednog dana dobila je novog šefa. Naravno da on nije mogao ne primijetiti kakvom komadu žene je postao nadređeni. Znao je za nju i prije nego je došao u firmu – pametna i zgodna žena u toj branši… za nju se jednostavno znalo. No g. S. je bio dovoljno lukav da zna da takvu ženu, naviklu na naklonost muškaraca, može pridobiti jedino – ignoriranjem. I zaista, iako bolno svjestan svih kvaliteta te divne žene, uspio je nekako u njenoj blizini glumiti potpunu nezainteresiranost. I pristup mu je upalio – ono što je započelo uredskim seksom u kasnim večernjim satima, završilo je zarukama i brakom 8 mjeseci kasnije.
Tri popodne. Gđa M. stavlja najmlađe dijete u kolica i odlazi po dvoje starijih u vrtić. Ručak je već skuhan, veš se suši, još ju čeka peglanje. “Bože, koji sam ja klišej od žene”, pomisli dok se vraća iz vrtića sa svo troje. “Kućanica posvećena samo djeci i mužu”, koji ju, doduše, još uvijek želi, za njen ukus i previše. Smatrala je da on i seks koristi za pokazivanje svoje nadmoći. Činilo joj se kako on čak i njeno zadovoljstvo koristi za hranjenje svog ega, za potvrdu slike koju je imao o samome sebi – velikog muškarca koji u potpunosti skrbi za svoju obitelj te kako samo on zadovoljava apsolutno sve njene potrebe u životu. Bilo joj je dosta te podređenosti. Uloge građanina drugog reda u vlastitom domu. Počela ga je prezirati.
Brak gđe S. je i dalje funkcionirao, no ono što se promijenilo je žar među njima. Znatno se ugasio. On je nju i dalje jako želio, no njena želja za njim je splasnula. Nekako je ona sebe počela doživljavati alfom u toj vezi, a njega više kao dobrog partnera s kojim je mogla konstruktivno razgovarati o poslu, putovati svijetom i ispijati kave na subotnjoj špici. Smatrala ga je osvojenom tvrđavom. No, njena strast je ionako bio posao. U tom području je još uvijek bilo neosvojenih vrhova.
“Dobro jutro, susjeda!” veselo je uzviknula gđa S. jedno subotnje jutro, nakon što je nakon dugo vremena odspavala 8 sati u komadu. G. S. je bio u posjeti rodbini u susjednoj državi. Ovog puta nije išla s njim i tako naspavanoj joj je bilo drago što si je priuštila vikend za sebe. Tako je prvi puta imala volje za više od običnog dobro jutro sa svojom neuglednom susjedom – ponajviše zato što drečava dječurlija nisu bila oko nje. I gđa M. je spletom okolnosti bila sama taj dan jer su djeca bila kod njene sestre, a muž na cjelodnevnom muškom druženju. “Dobro jutro i vama”, uzvratila je gđa M. začudivši se iznenadnoj prpošnosti gđe S.
“Gdje ste vi krenuli?”, upita gđa S.
“U dućan po kavu, zaboravila sam kupiti jučer.”
“Pa dođite k meni na terasu na kavu, taman sam si krenula skuhati.”
“Jeste sigurni? Ne želim vam se nametati…”, uzvrati nesigurno gđa M.
“Naravno! Dođite! I dajte da pređemo na ti, ovako se osjećam kao neka sredovječna gospođa, a vjerujem i vi”, nasmije se gđa S. i pokaže rukom gđi M. da uđe.
Ušavši u stan, gđi M. su pažnju najviše zaokupile brojne uspomene s putovanja koje je ovaj svjetski par očito skupljao. Slike, skulpture, tepisi, vaze… Gđa S. je primijetila njenu zainteresiranost za brojne suvenire te joj stala nabrajati sva divna mjesta koja su posjetili. Zadnje putovanje gđe M. je bilo bračno, u Pariz, ako ne računamo godišnja ljetovanja s djecom.
U međuvremenu je stigla i kava te egzotična rakija s nekog od putovanja. Gđa S. je sjela nasuprot gđe M. te prvi put malo pomnije proučila svoju susjedu. Shvatila je da se ispod tih slojeva kućne robe i umornog lica zapravo krije lijepa žena. No, iznenadila ju je i neka živost koja je na momente provirivala iz gđe M., neki zatomljeni žar za životom, koji je pokazivao da je osoba koja sjedi ispred nje više od majke troje djece i kućanice. Dotakle su se studentskih dana te shvatile da su skoro isto godište i da su se kretale po sličnim mjestima kao studentice. U to ime su nazdravile još jednom rundom rakije. Prisjetile su se najboljih tuluma u jednom stanu u starom dijelu grada te vlasnika stana koji je bio zgodan i omiljen među mladim studenticama. Shvatile su da su obje imale crush na njega što je naravno zahtijevalo novo nazdravljanje. Gđa S. je shvatila da ova žena ispred nje nije samo lijepa već i jako zabavna, a gđa M. je razmišljala koliko gđa S. izgleda atraktivno i u kućnom izdanju, bez šminke te kako se već dugo nije ovoliko smijala. Boca rakije je već bila napola prazna, a shvatile su i da je vrijeme ručka te odlučile naručiti pizzu. Dostavljača su dočekale vidno pripite jer prije pizze je naravno trebalo popiti aperitiv ili u njihovom slučaju, dva.
S guštom su slistile pizzu i tako omamljene od hrane i rakije, zaspale jedna pored druge na jednom od čupavih egzotičnih tepiha gđe S. Nakon par sati, počele su se buditi. Bile su okrenute jedna prema drugoj i počele su se smijati kao u one bezbrižne studentske dane kad su se nakon ludih tuluma budile u tuđim stanovima, na podu, s ekipom koju jedva poznaju. Gđa S. se, ohrabrena tom, u sjećanje prizvanom studentskom nonšalantnošću, približila gđi M. i poljubila ju. Nježno, onako kako samo žena može poljubiti ženu. Gđa M. se iznenadila, ali je prihvatila poljubac. Dapače, inicirala je drugi, još duži, još strastveniji, još intenzivniji. Privile su se jedna uz drugu i ljubile, strastveno, s nekim novorasplamsalim žarom, nisu se puštale… Skidale su se, što same sebe, što jedna drugu, dok nisu ostale gole u potpunosti…i više nikakvih inhibicija nije bilo. Samo dvoje ljudi vođenih strašću i neutaživom potrebom da zadovolje osobu pored sebe. Dvije žene su se naizmjence savijale, izvijale, zarivale jedna u drugu, gonjene nenormalnom željom i nadom da ovakav užitak ne prestane, da ekstaza potraje, da ovo ništa ne zaustavi…i nisu stajale, nisu se odvajale, nisu prestale dok nisu jedna drugoj dotakle i usnama prekrile svaki i najskriveniji dio tijela… zadovoljile su jedna drugu nekoliko puta i na kraju opet zaspale, na istom onom tepihu iz neke daleke, ezgotične zemlje s putovanja g. i gđe S.
Gđa M. se prva probudila i užasnuto shvatila da je već 11 navečer i da joj je muž vrlo vjerovatno već stigao kući te je požurila u svoj stan.
Ponedjeljak ujutro. Dvije susjede se sreću u stubištu. Prva žuri na posao i traži ključ u prenatrpanoj skupocjenoj torbi dok istovremeno manevrira s drugom torbom u kojoj je laptop. Druga žena razdvaja dvoje veće djece koji se natežu oko plišanog medvjedića. Dijete u kolicima počinje plakati. Pogledi im se susretnu. Nasmiješe se jedna drugoj… i krenu dalje svaka u svoj dan.
