„Mi smo u Irskoj na samom rubu Europe. Stoga se radujem festivalu u Zagrebu – to će biti odlična prilika za doživjeti nešto od ‘prave’, suvremene kulture Hrvatske“
Sara Baume, mlada je autorica iz Irske čija je kratka proza uvrštena u antologije i književne časopise kao što su ‘The Stinging Fly’ i ‘The Dublin Review’, a dobitnica je nagradeza kratku priču „Davy Byrne“ 2014. godine kao i nagrade„Hennessy“ za najbolju novu irsku autoricu 2015. godine.
Njezin prvijenac, roman ‘Spill Simmer Falter Wither’, objavljen je u veljači 2015.
Sara, koja u jednoj osobi objedinjuje ljubav prema likovnoj umjetnosti i pisanju, bit će jedna od dragih gošći Festivala europske kratke priče (FEKP), koje će uskoro u svom 14. izdanju od 31. svibnja do 5. lipnja okupiti u Zagrebu i Rijeci neke od najvećih svjetskih autora kad su u pitanju kratke priče.
U razgovoru za CitajMe.com Sara nam je pričala o svojedvije velike ljubavi – pisanju i umjetnosti, o tome koliko je pisanje teško, kao i svojoj majci – najvećem kritičaru i najvećoj potpori, u istoj osobi.
Denis Vukosav: Jeste li prvi put u Hrvatskoj i koja su vaša očekivanja od festivala u Zagrebu?
Sara Baume: Provela sam nekoliko dana u Dubrovniku prije par godina, kao najobičniji turist. Čula sam mnogo toga lijepog o ovom festivalu i njegovoj povijesti, a ja vjerujem kako je to odlična prilika za doživjeti nešto od ‘prave’, suvremene kulture Hrvatske. U Irskoj, mi smo na samom rubu Europe, otok okružen morem i pod snažnim utjecajem SAD-a i Velike Britanije, pa se posebno radujem otkrivanju novih knjiga i pisaca iz čitavog svijeta.
Osjećate li kao teret zbog toga što su vam već prvi radovi nagrađeni?
Ja sam se još uvijek samo nadam kako će moj roman osvajati nagrade! Dosad su sve nagrade koje sam osvojila bile za kratke priče. No, da, “s priznanjem dolazi odgovornost ‘, kako kažu. Ja sigurno osjećam pritisak opravdati vjeru koji su procjenitelji mog rada i izdavači pokazali dosad po pitanju mog pisanja.
S obzirom da imate dvije ljubavi – umjetnost i književnost – koje vam podjednako oduzimaju vrijeme, na kraju ste ipak odlučili uzeti neko posebno vrijeme, pokušavajući se usredotočiti samo na pisanje knjige?
Velika je istina kako sam uvijek mislila kako pisanje pristojne knjige traje najmanje dvije godine; kad sam navršila dvadeset osam postavila sam si za cilj završiti roman prije nego što navršim tridesetu. Bio je to trenutak krize četvrtine života i još uvijek ne mogu vjerovati da sam roman uspjela dovesti kraju!
Pisalo se kako zapravo mrzite pisati jer je teško. Je li to uistinu tako?
Nisam mislila baš tako kako je zazvučalo! Pisanje smatram izazovnim, ali istovremeno shvaćam koliko sam sretna biti u poziciji raditi nešto što me dovodi pred izazove svakodnevno. Mislim da ću vjerojatno uvijek imati taj odnos istovremene ljubavi i mržnje kad je u pitanju sjedenje na mjestu – kad sam daleko od svog stola za pisanje, uvijek mi nedostaje; kad sjedim za njim, uvijek želim biti negdje drugdje.
Sa vašim djelom ‘Spill Simmer Falter Wither’ pokazali ste kako su opisi vaš forte?
Mislim da to dolazi prirodno, s obzirom na moju likovnu pozadinu i iskustvo. Ideje mi uvijek dolaze u slikama; onda sama sebi postavim zadatak prenijeti ih u riječi.
Vaša majka je i vaš najveći kritičar?
Da, svakako, ali na najbolji mogući način! Uvijek je poticala moja umjetnička istraživanja u situacijama kad bi druge majke možda odavno rekle da je vrijeme da pronađem pravi posao! Ona je zapravo arheolog po struci, ali strastveni čitatelj. Ja u šali kažem za nju kako je „Žena koja zna sve”.
Da li je umjetnost još uvijek nešto u čemu se vidite u budućnosti?
Ponekad mi stvarno nedostaje nepromišljen, osjetilni užitak izrade stvari. Voljela bih se vratiti umjetnosti u nekom trenutku svog života, ali moram se koncentrirati u potpunosti samo na jednu stvar trenutno – to je način na koji funkcioniram – a u doglednoj budućnosti to je ipak pisanje.
Mišljenja su podijeljena – cijenite li vi više kraće ili duže prozne forme?
Nemoguće je odabrati između to dvoje! Ja obično radim na oboje istovremeno – u potpunosti vjerujem kako oba od njih obogaćuju i upotpunjuju onaj drugi.
Ideje mi uvijek dolaze u slikama
Imate li neki savjet za nove autore?
Obratite pažnju na sitnice, male stvari koje su drugačije – to je neobično važno. Također ne zaboravite kako se do uspjeha dolazi više upornošću i izdržljivošću, nego što je presudan talent.
Što iduće sprema Sara Baume?
Trenutno radim na drugom romanu, kao i na pričama, koliko god je to moguće istovremeno, naravno! S drugim romanom, sama sam pred sebe postavila izazov ne oslanjati se toliko puno na opise…
