Una Vizek: MEĐA

Za trenutak, izašao sam iz cipela izdavača i knjižara koje su se već više dobro potrošile i poderale od stalne upotrebe i uskočio u sandale pisca. I jako mi je dobro u tim sandalama, noge bijele, nesvikle na sunce, njegovane, sačuvane.

Htjela sam se javiti i iskreno vam zahvaliti na predivnoj prilici da iskusim čuda Hrvatske – najsvjetliji trenuci bili su sjedenje u tami s Hamishem i slušanje Ane iz Brazila, Davida Vanna i bezbroj drugih autora, čitanje predivnih priča hrvatskih autora i susret sa svim tim piscima i volonterima.

Divno sam se proveo u Zagrebu, poticajno događanje sa srdačnim ljudima, savršeno organizirano (što je danas rijetkost), došao sam kao gost i stekao dojam da odlazim kao prijatelj – iskreno sam dirnut.

Kako da izrazim svoju zahvalnost? Od prvog do zadnjeg trenutka na hrvatskom tlu brinuli ste se za mene. Bez obzira na to što kažu, ne mogu prihvatiti da je svijet malen. Za mene je uvijek velik. I zato što je velik, tako mi je lako očajavati i žudjeti za ponovnim susretom s dalekim prijateljima. Neka mi, ipak, ostane nada da ćemo se opet sresti, nekako, negdje. Srdačan pozdrav Zagrebu i hvala na svemu!

Povratak avionom kući, napokon norveške novine i o čemu pišu? Da, o Hvaru, putopis (loše napisan, ali svejedno), a kad upalim televizor i mijenjam kanale, zaustavim se na norveškim reklamama i što je na njima? Putopis s Hvara. I tako, sve ti se vraća, ne možeš ga izbjeći, ne možeš mu pobjeći. Hvar je u svemu, Hrvatska je svugdje. Bio je to divan izlet, divno je bilo biti ondje. Nadam se da ćemo se opet sresti.

Puno hvala na ovim danima! Bilo je divno! Osjećao sam se voljeno i poput prave zvijezde, dobio sam mnogo pohvala za roman i za kratke priče koje sam čitao. Treba li piscu više od toga :)?

Samo sam vam želio poslati jedno brzo hvala-hvala-i-opet-hvala dok i dalje pazite i mazite, hranite i vodite kratkopričašku gomilu kroz Balkan. U Zagrebu mi je bilo i više nego fantastično – lijepo se naspavajte kad sve završi i budite ponosni na sebe – obavili ste fantastičan posao!

Bilo se lijepo danas ujutro vratiti u Beč zato što su tri dana koja sam proveo s vama bila tako srdačna, dražesna i zanimljiva. I zato hvala svima, radite sjajan posao.

Osjećam tugu i onda još tuge, jer sam tako rano napustio festivalsku obitelj. Ali treba manje od dvadeset sati da se probudi predivna uspomena na te dane. Ne mogu izraziti zadovoljstvo koje mi budi uspomena na vrijeme provedeno u Hrvatskoj. Duboko sam dirnut ovim iskustvom.

Iskoristit ću ovaj prostor i bezvremenski univerzum nevjerojatnog interneta da kažem koliko sam uživala u posjetu. Bilo je i više nego divno i toliko sam se smijala da me trbuh još boli!