Una Vizek

Dan Rhodes mi je rekao da je vaš festival nešto najzabavnije što se može doživjeti u šoubiznisu i bio je u pravu. CROATIA FOR EVER!!!!!

Vaše je gostoprimstvo bilo izvanredno, društvo sjajno i da – vraćat ću se ovamo sve dok ne postanem počasni građanin Hrvatske.

Za trenutak, izašao sam iz cipela izdavača i knjižara koje su se već više dobro potrošile i poderale od stalne upotrebe i uskočio u sandale pisca. I jako mi je dobro u tim sandalama, noge bijele, nesvikle na sunce, njegovane, sačuvane.

Divno sam se proveo u Zagrebu, poticajno događanje sa srdačnim ljudima, savršeno organizirano (što je danas rijetkost), došao sam kao gost i stekao dojam da odlazim kao prijatelj – iskreno sam dirnut.

Povratak avionom kući, napokon norveške novine i o čemu pišu? Da, o Hvaru, putopis (loše napisan, ali svejedno), a kad upalim televizor i mijenjam kanale, zaustavim se na norveškim reklamama i što je na njima? Putopis s Hvara. I tako, sve ti se vraća, ne možeš ga izbjeći, ne možeš mu pobjeći. Hvar je u svemu, Hrvatska je svugdje. Bio je to divan izlet, divno je bilo biti ondje. Nadam se da ćemo se opet sresti.

Jednu od meni najdražih pjesama napisao je Wallace Stevens, zove se Čovjek s plavom gitarom: Rekli su, “Imaš plavu gitaru, Ne sviraš stvari onakvima kakve jesu.” / Muškarac odgovori, “Onakve kakve jesu / Stvari se mijenjaju na mojoj plavoj gitari.” Upamtio sam plavu gitaru ovog festivala. Ne samo festival, glazba.

Jako sam uživao u festivalu, a Roman se potrudio da se osjećam kao rock zvijezda! Hvala vam na ovom lijepom iskustvu.

Puno vam hvala na vašoj fantastičnoj festivalskoj gostoljubivosti i prijateljskoj atmosferi – moram reći da se ni na jednom drugom događanju nisam toliko smijala!

Moram priznati da sam iznenađena tako visokom kvalitetom festivala, izbor autora bio je jednostavno savršen – provela sam dvije zaista zanimljive večeri slušajući dobre i vrlo različite tektove! A iznad svega iznenađena sam vašom strašću i ljubavi prema književnosti i onome što radite, sjajno!

Kako da izrazim svoju zahvalnost? Od prvog do zadnjeg trenutka na hrvatskom tlu brinuli ste se za mene. Bez obzira na to što kažu, ne mogu prihvatiti da je svijet malen. Za mene je uvijek velik. I zato što je velik, tako mi je lako očajavati i žudjeti za ponovnim susretom s dalekim prijateljima. Neka mi, ipak, ostane nada da ćemo se opet sresti, nekako, negdje. Srdačan pozdrav Zagrebu i hvala na svemu!