Robert Menasse

Dan Rhodes mi je rekao da je vaš festival nešto najzabavnije što se može doživjeti u šoubiznisu i bio je u pravu. CROATIA FOR EVER!!!!!

Povratak avionom kući, napokon norveške novine i o čemu pišu? Da, o Hvaru, putopis (loše napisan, ali svejedno), a kad upalim televizor i mijenjam kanale, zaustavim se na norveškim reklamama i što je na njima? Putopis s Hvara. I tako, sve ti se vraća, ne možeš ga izbjeći, ne možeš mu pobjeći. Hvar je u svemu, Hrvatska je svugdje. Bio je to divan izlet, divno je bilo biti ondje. Nadam se da ćemo se opet sresti.

Moram priznati da sam iznenađena tako visokom kvalitetom festivala, izbor autora bio je jednostavno savršen – provela sam dvije zaista zanimljive večeri slušajući dobre i vrlo različite tektove! A iznad svega iznenađena sam vašom strašću i ljubavi prema književnosti i onome što radite, sjajno!

Divno sam se proveo u Zagrebu, poticajno događanje sa srdačnim ljudima, savršeno organizirano (što je danas rijetkost), došao sam kao gost i stekao dojam da odlazim kao prijatelj – iskreno sam dirnut.

Jako sam uživao u festivalu, a Roman se potrudio da se osjećam kao rock zvijezda! Hvala vam na ovom lijepom iskustvu.

I tako, evo me natrag u Engleskoj i pada kiša i razmišljam o Hrvatskoj. Volim imati druge zamišljene živote koje onda mogu oživjeti u mislima. Koliko ste se trudili da smislite ispunjen i stimulativan program i da stvorite živahan festival. Uživala sam u susretima sa svim tim različitim ljudima. Bistri studenti koji velikodušno dijele svoje vrijeme i energiju; energetičan i inteligentan festivalski odbor koji je za nas kuhao i, naravno, pisci, svaki sa svojim posebnim “pogledom” na svijet. Nedos… Read more

Bilo se lijepo danas ujutro vratiti u Beč zato što su tri dana koja sam proveo s vama bila tako srdačna, dražesna i zanimljiva. I zato hvala svima, radite sjajan posao.

Osjećam tugu i onda još tuge, jer sam tako rano napustio festivalsku obitelj. Ali treba manje od dvadeset sati da se probudi predivna uspomena na te dane. Ne mogu izraziti zadovoljstvo koje mi budi uspomena na vrijeme provedeno u Hrvatskoj. Duboko sam dirnut ovim iskustvom.

Za trenutak, izašao sam iz cipela izdavača i knjižara koje su se već više dobro potrošile i poderale od stalne upotrebe i uskočio u sandale pisca. I jako mi je dobro u tim sandalama, noge bijele, nesvikle na sunce, njegovane, sačuvane.

Jednu od meni najdražih pjesama napisao je Wallace Stevens, zove se Čovjek s plavom gitarom: Rekli su, “Imaš plavu gitaru, Ne sviraš stvari onakvima kakve jesu.” / Muškarac odgovori, “Onakve kakve jesu / Stvari se mijenjaju na mojoj plavoj gitari.” Upamtio sam plavu gitaru ovog festivala. Ne samo festival, glazba.