Bila jedna snježna pahuljica koja je tek počela lebdjeti ispod oblaka. Bio je to oblak malo dalje od Medvednice, na kojoj je započinjala skijaška utrka. Vjetar je zapuhao i ta je ista pahuljica dolebdjela na početak skijaške utrke. Kako su skijaši skijali, ona je lebdjela iznad njih, ali je vjetar opet zapuhao. Lebdjela je sve do Zagreba. Vidjela je razne trgovačke centre, muzeje, advente, ali još nije sletjela. Sve ostale pahuljice su već odavno pale na zemlju. Samo je ona još lebdjela iznad tla. Došla je do jednog dvorišta u kojem je bio maleni psić. On se toliko igrao, igrao i još malo igrao s pahuljicom tako da je pahuljica opet odlebdjela do Medvednice. Došla je na kraj skijaške utrke. Vodio je Ivica Kostelić. Zatim neki Francuz. Kada su proglasili pobjednike skijaške utrke, malena pahuljica pala je u pehar Ivice Kostelića i završili su na naslovnici u novinama. To je bio najsretniji, ali i posljednji dan u njenom životu. Ali ne smijemo biti tužni jer će biti još puno takvih pahuljica.
_____
Zovem se Vedrana Podravec i imam deset godina. Idem u 4.a razred OŠ Ljudevita Modeca Križevci. Pohađam i školu stranih jezika Nika. U slobodno vrijeme čitam i igram se s prijateljicama. Hobiji su mi igranje šaha i pjevanje.
Učiteljica: Ksenija Legradić
