Obitelj Zvonka Hromina seli se u Ameriku 1964., kada on ima 12 godina. Nakon duge plovidbe i pristajanja po mediteranskim lukama stižu u New Jersey.
S 13 godina on počinje raditi u restoranu kao bus boy i konobar.
Slave se talijanska, irska i židovska vjenčanja. Radnici u restoranu postaju mu zamjenska obitelj. Često dođe kući usred noći, malo odspava, pa ode u školu. Brine se za mlađu sestru. Otac mu radi kao obalni radnik, majka kao čistačica.
Voli kupovati ploče, traperice, cipele s gumenim džonom, koje se ne čuju dok noću hoda ulicama, i ići u kino. Veliki je fan Elvisa. U 25 godini ima ušteđenih 11 000 dolara.
Nakon što završi višu školu za kompjuterskog operatera spreman je za nešto novo. Ima jednu tetu u Kaliforniji i jednu u Jugoslaviji. Odlazi u Jugoslaviju. Da bi se priznale njegove svjedodžbe mora položiti jezik, povijest, zemljopis i obranu i zaštitu.
Njegovi roditelji i sestra vraćaju se na otok gdje je u međuvremenu izgrađena nova obiteljska kuća.
Upoznaje moju mamu. Žene se nakon nekoliko mjeseci poznanstva, u prosincu. Iduće godine na taj isti dan ubijen je John Lennon. Sljedeće godine dobivaju svoje jedino dijete, mene.
Radi u Tesli. Ispisuje slike Snoopya u ASCII kodu na papirima veličine plahti i kupuje stripove Peanuts na engleskom. I dalje razmišlja na engleskom, ali sada je već dosta zahrđao, a hrvatski nikad nije naučio dobro. Spelling mu s godinama postaje sve lošiji.
Obitelj počinje graditi kuću u gradu. Do trena kada je spremna za useljavanje, tati je dijagnosticirana šizofrenija. U nekoliko navrata liječi se u bolnici. Više se nikad službeno ne zapošljava.
***
Kao mala dugo nosim stare majice sa slikom i šljokičastim natpisima-Linda Ronstadt, the Beatles. Američka roba, svi kimamo glavama, traje vječno.
Povremeno dolazimo u posjet babi i didu na otok, posebno ljeti na kupanje.
Kuća je ogromna, na zidovima su uokvirene fotografije i slike New Yorka u jarkim bojama.
Soba tete Vesne ima crveni krevet, crveni ormar prepun odjeće i crvenu lampu. Veliko ogledalo stoji na crvenom stoliću na kojem je kutija za nakit s balerinom koja se vrti uz glazbu kada se kutija otvori. To je najljepša soba koju sam ikad vidjela.
Baba doživi moždani udar uzrokovan alkoholom, ostaje slabo pokretna. Teta se vraća natrag u New Jersey.
Počinje rat. Selimo se na otok, tamo završavam četvrti razred.
Kuća je tiha. U kutu dnevne sobe stoji tapecirani šank, na stropu je ogromni luster s lažnim kristalima, a kauči su presvučeni najlonom, da se ne uprljaju.
Na šanku stoji čaša s uspomenama s vjenčanja, uglavnom ugraviranim štapićima za miješanje pića, s imenima kao što su John i Lydia Ivanov.
Otok je granatiran nekoliko puta. Dida razmišlja o odlasku u Italiju. Tata želi da idemo u Ameriku, ja sam uzbuđena tom idejom. Mama se boji i to prevagne. Ne bi se snašla. Još godinama kasnije kada se sjetimo trenutka odluke tata i ja odmahujemo glavom i žalimo.
Rat završava.
Dida povremeno odlazi u Ameriku jer ima tamo bankovne račune.Teta Vesna dolazi na ljeto, i donosi na poklon šarenu odjeću.
Mami se ne sviđaju majice s natpisima, ali ih ipak nosi. Jedne godine Vesna mi donosi kratke hlače od trapera u stilu Lare Croft, koje su mi preširoke.
Iako je otišao iz Amerike prije 20 godina, tata povremeno radi usporedbe i priča priče o tome kako je u Americi sve jednostavnije, brže, pristojnije, veće, lakše, organiziranije, jeftinije, bolje. Te monologe zovem „U Americi pizza….“. Zvuče ovako: „U Americi pizza ima tanki rub, i često je punjen, i ima puno nadjeva, a ne ko ovdje.“
Mama i ja kolutamo očima. -Nisi više tamo, preboli to-kažemo mu.
Njegove priče i sjećanja jedino su što znam o Americi. Želim jednom otići tamo s njim, da opet vidi stara mjesta, a možda čak i Graceland.
U trećem sam razredu srednje kada baba iznenada umre. Nakon sprovoda u kući se održavaju karmine, to je prvi put u mnogo godina da je ta kuća puna ljudi, svijetla i topla.
Šest mjeseci nakon toga dida se oženi drugom ženom. Dugo su u vezi, ali mi to ne znamo. Mora se netko brinuti za njega, kaže. Nova supruga uređuje kuću i okućnicu, mijenja namještaj, uključujući kauče pod najlonom i crvenu sobu. Baca svu odjeću iz Vesninog ormara. Kaže da su je pojeli moljci.
Dok pišem maturalni rad o Springsteenu, upoznajem Gabi. Za razliku od mene, putovala je van zemlje, dobra je u sportu i prirodnim predmetima. Postane moja najbolja prijateljica.
Želja mi je upisati engleski, prolazim na prijemnom, ali ga na kraju ne upisujem. Često žalim zbog toga.
Gabi odlazi raditi u Kaliforniju na šest mjeseci. Tamo se sprijateljuje s kolegama Brankom, Markom i Cesarom. Zajedno putuju posvuda, u Las Vegas, Los Angeles, na Lake Tahoe. Sve je jedan dugački maturalac, avantura života.
Nakon što se vrati, nije joj teško voziti stotinama kilometara da bi posjetila prijatelje koje nije dugo vidjela. Oduševljeno priča o svemu što je vidjela, tata se zabavlja dok ju sluša. Godinama kasnije spremna je žustro se prepirati sa svakom osobom koja kaže kako su Amerikanci glupi i debeli.
Kada vidi prolaznika koji hoda cestom paralelno s dečkom koji gura auto koji mu se pokvario nasred ceste vikne -Isuse, gledaj njega, hoda kraj njega s rukama u džepovima!! A kažu kako su Amerikanci alienated, u Americi bi sto ljudi dosad guralo s njim!
Izlazi iz svog auta i pomaže gurati.
Na dnu ormara nalazim Lara Croft kratke hlače od trapera, dam da mi ih suze i ne skidam se iz njih cijelo ljeto, godinama.
Pri kraju fakulteta počinjem se dopisivati s Lisom. Ima 53 godine, živi u New Yorku, ekonomistica je, potpredsjednica tvrtke koja prodaje nekretnine, vegetarijanka, eklektičnih vjerskih interesa. Često putuje avionom pa skuplja mnoge nagradne milje. Živjela je diljem SAD-a, radila razne poslove i proputovala je Europu. Želi mi pokloniti svoje milje, predlaže da dođem u New York i odsjednem kod nje. Mislim da je luđakinja.
Uvijek je htjela otputovati u Jugoslaviju. Puno radi i želi se malo odmoriti. Odlučuje doći u Hrvatsku na ljeto. Pita me što da mi donese. Novine, maslac od kikirikija i Vicks Vaporub, kažem.
Donosi cijeli jedan kofer za mene, u kojem je više brojeva dnevnih novina, velike tegle Vicksa i hrpa maslaca od kikirikija. Glatki, hrskavi, organski, bez šećera , bez masti, za djecu. U koferu je i jedna bluza. Američka roba se sada uopće ne radi u Americi i više nije kvalitetna, ispričava se.
Ipak nije luđakinja, duhovita je, pametna i puna nevjerojatnih priča. Voli se družiti sa mnom i Gabi. Upoznajemo ju sa prijateljima. Vraća se u Hrvatsku svake druge godine da nas posjeti. Kada se zbog ekonomske krize njena firma preorganizira, dobije otkaz i neko vrijeme provede u Italiji radeći na farmi, brinući se za koze i lješnjake. Zatim se zaposli na manje važnom poslu kojeg ne voli.
Završavam fakultet i počinjem raditi, nekoliko godina potucam se na privremenim, slabo plaćenim poslovima. Spelling mi je sve lošiji.
Cesar jednog proljeća putuje Europom, dolazi na Markovo vjenčanje.
Pridružujem se Gabi, Branku i Cesaru u izletima po Hrvatskoj, imamo vlastiti maturalac.
Nekoliko mjeseci nakon što se pojavio u večernjem dnevniku, intervjuiran u vezi spora koji otočani vode protiv grada zbog zemljišta, dida iznenada umre. Tek sam počela raditi, pa propuštam sprovod i žalim zbog toga. Dva mjeseca kasnije odlazim na groblje na otok. Topao je i tih dan, sanjivo pješačim do groblja i nazad do trajekta, srećući više turista nego domaćih.
Na groblju gledam spomenike. Na jednom je slika čovjeka u fraku. Na vrhu ploče piše
„In God we trust.“ Na dnu ploče piše „God bless USA.“
Posjetim didovu udovicu, prvi put nakon više godina. Ogromna kuća se smanjila oko mene.
Nakon didove smrti tatino zdravlje nagriza stres. Počinje spor oko oporuke. Teta Vesna je nezainteresirana, udovica agresivna. Tata je razočaran.
Godinu dana nakon toga tatino stanje se pogoršava. U ljeto izlazi iz bolnice nakon tri tjedna. Kaže da se odavno nije najeo toliko mesa. Svaki dan odrezak za ručak.
Dolazim kući na nekoliko dana.
Gabi i ja nudimo mu da odemo u Split na izložbu Elvisove memorabilije, ali on odbija jer misli da bi mu putovanje u autu bez klime bilo naporno.
Razočarana sam. To mu je možda zadnja prilika, mislim, a tako je blizu.
Lisa dolazi na godišnji, u pratnji Rose, odvjetnice koja je u mladosti bila profesionalna kockarica. Nekoliko dana provode družeći se s mojim roditeljima. Tata, Lisa i Rose pričaju o New Yorku kakav je bio i kakav je sada. Lisa, Rose, Gabi i ja putujemo stotinama kilometara po Hrvatskoj, to je naša ljetna avantura.
Lisa i moji roditelji šalju si pisamca i božićne čestitke. Tati nedostaje šetnja oko božićnog drvca u Rockefeller centru. New York je najljepši za Božić, slažu se svi troje.
Dva ljeta nakon toga Gabi, Branko i ja jedno popodne sjedimo na terasi kafića u kojem glasno svira lounge. Polugoli smo, pijani od ljeta i piva, slani od mora i znoja.
-Za dvije godine bit će 10 godina od Amerike- kaže Branko.
Morat ćemo tada konačno na put, predugo već čekamo, ići ćemo od obale do obale, nas šest, iznajmit ćemo kombi i voziti na smjene. Moram položiti vozački dotad.
Gabi i Branko prisjećaju se najboljih trenutaka, pričaju priče koje sam čula mnogo puta.
Cesar opet putuje po Europi, na Facebooku se čekirao u Trstu, ali kaže da neće doći u Hrvatsku, nije mu zgodno. Papak , kažemo.
***
Mjesec dana nakon 61. rođendana tata iznenada umre u dvorištu od srčanog udara.
Nakon sprovoda mama i ja počinjemo čistiti. Među njegovim stvarima su ploča i kazeta s pjesmom koju je poslao u Nashville da mu je uglazbe, razredni prsten, debeli zeleni školski godišnjak.
Razmišljamo kako da prodamo kuću i kamo će se mama odseliti. Grozno mi je ostaviti ju samu u kući.
Jednog dana stiže omotnica od Lise s izrazom sućuti i programom mise u episkopalnoj crkvi Uznesenja na 5. Aveniji.
U dijelu kada se moli nakana za mrtve u tekstu je potcrtano je njegovo ime i dopisano „Pomolili smo se za njega.“
Sjedim i plačem jer tada zaista znam da ga nema. Zvonko Hromin se oprostio od Amerike.
Karmela Hromin
