Carlos Pascual (1964.) rođen je u Mexico Cityju, ali je devedesetih spakirao kofere i pronašao svoj novi dom u Sloveniji, postavši jednim od najosebujnijih kroničara tamošnje svakodnevice. Njegova proza funkcionira kao fascinantan sudar meksičke narativnosti i europske zbilje. Piše eseje, kronike i priče koje pršte od ironije, duboke pronicljivosti, ali i nevjerojatne topline prema ljudskim slabostima. Nametnuo se kao majstor hibridnih žanrova u kojima se memoarska proza pretapa u britku društvenu kritiku. On je vječni autsajder s oštrim okom za detalje koje domaći pisci često previđaju. U njegovim svjetovima nostalgija za dalekim Meksikom živi rame uz rame s finom melankolijom ljubljanskih ulica. Njegov je stil živ, intelektualan i šarmantno drzak – književnost čovjeka koji je morao promijeniti kontinent kako bi nas naučio kako se pažljivije gleda svijet oko sebe.
