Senko Karuza (1957., Split) djetinjstvo je proveo na otoku Visu. Školovao se u Visu, Splitu i Zagrebu, a studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uvrštavan je u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča, prevođen na strane jezike, nastupao na više domaćih i stranih festivala. Osnivač je Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih oblika preživljavanja na malim i pučinskim otocima u sklopu kojeg je 2007. godine na otoku Visu pokrenut Festival književnosti Mare! Mare!. Stalni je kolumnist i jedan od urednika u časopisu More. Član je redakcije časopisa Tema. Objavio je knjige priča Busbuskalai (1997.), Ima li života prije smrti (2005.), Tri krokodila (s Brankom Čegecom i Miroslavom Mićanovićem, 2005.), Vodič po otoku (2005.), Teško mi je reći (2007.), Kamara obscura (2010.), Prsa u prsa (2016.), Fotografije kraja (2018.) te tri knjige pjesama: Nestajanje (2020.), Otimanje (2022.) i Krađa (2023.).
