Jurica Pavičić, rođen 1965. u Splitu. Od 1990. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina. Godine 1992. nagrađen je nagradom za filmsku kritiku Vladimir Vuković, 1996. nagradom novinarskog društva Marija Jurić Zagorka, a 2002. nagradu za doprinos novinarstvu Veselko Tenžera.
U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa. Krimićem Nedjeljni prijatelj (2000), tematizira socijalna proturječja Hrvatske devedesetih. U različitoj periodici objavljivao i kratke priče. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu praizvedena mu je drama Trovačica (2000) koje je prethodne godine osvojila nacionalnu nagradu za dramu Držić. Treći roman Minuta 88 (2002), ušao je u uži krug za nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu godine. Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, njemački, talijanski i bugarski. Roman Ovce od gipsa preveden je na njemački, a po njemu je snimljen i nagrađivani film Svjedoci, u režiji Vinka Brešana.
Citirajući palestinskog redatelja Eliju Suleimana, Pavičić često navodi kako se njegove pripovijetke bave nesvršenim kućama i nesvršenim poslovima. Kritičari njegove pripovijetke često uspoređuju s Alice Munro i Raymondom Carverom. Istaknuti srpski romanopisac Dragan Velikić napisao je za Pavičića da je Ivo Andrić Dalmacije.
