Janice Galloway (1955.) dolazi iz Škotske i jedna je od istaknutijih suvremenih autora tog podneblja. Kad se James Kelman prvi put susreo s njezinim djelom, ostao je začuđen kako dotad nije čuo za Janice. A onda je shvatio da zapravo čita njezino debitantsko djelo. Proza joj je tvrda, surova i brutalno realistična, ali istodobno posjeduje meke, gotovo pa sfumato impresionističke obrise. Odlikuje ju nevjerojatan osjećaj za ritam i tematska raznovrsnost (od poljubaca, zaljubljenosti do neke vrste distopije), a svaka joj rečenica teče i pogađa nevjerojatnom preciznosti. Rečenice su joj moćne i lirski nabijene. Sama kaže kako je oko za detalje razvila promatrajući svijetu u užasutoj, okamenjenoj, a ne dostojanstvenoj tišini.
