fbpx

Edo Popović

Edo Popović (1957., BiH) studirao je komparativnu književnost, hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisao je za novine, bio urednik u nekoliko izdavačkih kuća. Objavio je romane: Hrvatski pasijans (2024.), Kako sam brojio ružičaste robote (2021.), Poglavnikov pudl (2016.), Mjesečev meridijan (2015.), Lomljenje vjetra (2011.), Oči (2007.), Igrači (2006.), Izlaz Zagreb jug (2003.), eseje: Zapisi iz Stranice Gornje (2019., s Ljiljanom Đorđević), Čovjek i planina – kratki uvod u sjeverni Velebit (2018., u suradnji s Antom Vukušićem), U Velebitu (2013.), Priručnik za hodače (2009.), dnevnik: Kameni pas (2001.) te zbirke priča: Tetovirane priče (2006., u suradnji s Igorom Hofbauerom), San žutih zmija (2000.) i Ponoćni boogie i druge priče (1987.). Knjige su mu prevedene na nekoliko jezika.  Boravio je na nekoliko književnih stipendija u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji i Belgiji.