Kratka priča – što je ona zapravo i što vas privlači ovoj formi? S čime biste usporedili kratku priču?
Za razliku od romana koji čine priče-rijeke, kratka je priča poput potoka; mala opsega i ograničena uskim obalama, ali – i u tome je izazov koji me privlači – u sebi sadrži mikrokozmos, čitav jedan fikcionalni svijet, zgusnut i sažet.
Kamo vas je kratka priča najdalje odvela? Što vidite kao svoje najveće postignuće?
Priča me odvela u mnoge daleke krajeve – na mjesta u mojoj duši gdje ni sâm nisam imao pristupa. Ta književna vrsta pružila mi je snažne trenutke epifanije, otkrivanja emocija, redefiniranja (na planu sjećanja) proživljenih situacija.
Na koje karakteristike usmjeravate pozornost dok pišete? Kakvi likovi žive u vašim pričama?
Volim se baviti svakodnevnim odnosima između ljudi koji su si bliski – oca i sina, supruga i supruge, prijatelja i prijateljice. Moji tekstovi uvijek su pisani u sadašnjosti ili u prošlosti, kroz oči onoga tko je naučio raspoznavati svoje vrline i svoja ljudska ograničenja.
Nakon objavljenih 9 zbirki priča i 15-ak knjiga za djecu, prošle godine izašao vam je i prvi roman, a premda ne pišete pjesme, kritičari u vašim djelima hvale poetičnost i liričnost malih epifanija svakodnevice. Krije li svaki dan priču i poeziju?
Da, vjerujem da je moguće da u jednom običnom dana, kada se prividno ništa ne događa, doživimo dirljive trenutke, osjetimo prisutnost poezije i povrh svega, iskusimo stanja duha velikog lirskog naboja. Carlos Drummond de Andrade, jedan od najvećih brazilskih pjesnika, rekao je da u našem svakodnevnom životu postoje kolosalne zalihe poezije. Guimarães Rosa, također jedan od naših najoriginalnijih spisatelja, izjavio je da ako se ništa ne događa, to je zato što ustvari ne vidimo čudo koje se zbiva pred našim očima.
Kao sveučilišni profesor bavite se proučavanjem reklamnog diskurza, koji stalno postaje sve prisutniji i dominantniji, preuzimajući pritom različite retoričke postupke. U kakvome su odnosu danas reklamni diskurz i književnost?
Mislim da reklama također koristi fikciju u izgradnji imaginarnih svjetova za oglašivače. Ako u književnosti imamo Moreov otok Utopiju, Macondo Garcíe Márqueza, Faulknerov okrug Yoknapatawpha, reklama ima zemlju Marlboro, planet Nike, svemir Apple.
Razgovarala Katarina Brajdić
