Mazen Maarouf (1978) palestinsko-islandski je pisac, prevoditelj i novinar. Maarouf je rođen u obitelji palestinskih izbjeglica te je veći dio života proveo u Beirutu, gdje je završio studij kemije i neko vrijeme radio kao profesor. Na Island je stigao 2011. uz pomoć organizacije ICORN, međunarodne mreže za pomoć umjetnicima i novinarima kojima prijeti politički progon. Maarouf navodi kako mu je život u Reykjaviku dao toliko željeni mir, pa se tek nakon dolaska na Island kroz svoj književni rad uspio uhvatiti u koštac s traumatičnim sjećanjima na život u ratnoj zoni. Godine 2015. Maarouf izdaje svoju prvu zbirku kratkih priča, Jokes for the Gunmen (Šale za snajperiste), koja je nominirana za prestižnu nagradu „Man Booker International”, a osvojila je arapsku književnu nagradu „Al Multaqa”. Kao što je vidljivo iz naslova, riječ je o crnohumornim pričama o životu za vrijeme rata. U njima autor stvara nadrealni svijet u kojemu se ratno razaranje kao okolnost dovodi do apsurda, a u prvi se plan stavljaju unutarnji životi likova. Kad se s tragedijom nose uz dozu humora, oni zapravo pobjeđuju. Nakon Šala, uslijedila je podjednako uspješna zbirka priča Rats that Licked the Karate Champion’s Ear (Štakori koji su lizali uho karate-šampiona), u kojoj se nastavlja neobični, nadrealni ton njegovog proznog prvijenca. Uz kratke priče Maarouf je izdao i tri zbirke pjesama, Our Grief Resembles Bread (Naša tuga miriše na kruh, 2000), The Camera Doesn’t Capture Birds (Kamera ne snima ptice, 2004) i An Angel Suspended On a Clothesline (Anđeo na konopu za rublje, 2012), koja je prevedena na nekoliko svjetskih jezika.
Autor teksta: Mojca Čađo
Autor fotografije: Jenny Hviding
