FEKP-ov natječaj za kratku priču ove je godine održan pod otežanim uslovima, ali su učesnici svejedno pokazali zavidnu razinu spisateljske veštine. Naime, sve 153 pristigle priče bile su književno pismene i svesne, lucidne i zanimljive.
Tema – Vizije budućnosti – koja je bila okvir za pisanje pokazala se kao posebno provokativnom i inspirativnom, premda se mora primetiti da nemali broj priča pripada užem žanrovskom, naučno-fantastičnom miljeu, što je bilo očekivano. Takođe je bilo očekivano da su vizije budućnosti kroz perspektivu pristiglih priča prilično sumorne. Žiri se nada da će one ostati u domenu kvalitetne književnosti i da se neće pretočiti u stvarnost.
Jasno je dakle da žiri nije imao lak zadatak. Ono što je izdvojeno i što se nalazi na zvaničnoj stranici festivala deset je veoma kvalitetnih priča kojih se niko ne bi postideo. One predstavljaju prilično precizan presek kratkopričaškog polja na međusobno razumljivim jezicima.
Ova činjenica može samo da raduje jer ako je negde očekivano da roman i dalje ima primat u produkciji, marketingu i nagradama, kratka mu je priča prišla veoma blizu, ona svojim kvalitetom stoji rame uz rame s njim i, sportskim jezikom rečeno, duva mu za vrat. MI naravno navijamo za nju.
Uz čestitke izabranima i nagrađenima, žiriju ostaje samo da se nada da će sledeći natječaj biti vraćen u okvire normalnog života što bi značilo da broj pristiglih radova bude veći i da oni budu optimističniji. Neka naša vizija budućnosti pobedi brzo i lako.
Nagrađene priče
Prvu nagradu – Dvotjedni boravak u baltičkoj rezidenciji za pisce i prevoditelje u Ventspilsu u Latviji – osvojila je priča Seada Sekovića #onokadtiživotstaneupetkutijaitikažešBogudragomhvalamolim
Sead Seković rođen je 1963. godine u Sarajevu. Po završetku sarajevske Treće gimnazije, upisuje studij prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Borac Armije Republike Bosne i Hercegovine. 2018. godine u Sarajevu izdaje svoj prvijenac, knjigu Pamfleti, manifesti i pokoja anegdota, a 2019. godine i svoju drugu knjigu naslovljenu Vrabac/ skica umiranja. Za sebe u kratkim crtama kaže, suprug, otac, veteran. Živi i radi u Sarajevu.
Priča #onokadtiživotstaneupetkutijaitikažešBogudragomhvalamolim istaknula se vještim prikazom sužavanja “manevarskog prostora” protekom vremena, savladavanjem prostora, upornim iznevjerivanjem obećanog i svođenjem egistencije na čuvene zadnje riječi: “Još samo pet minuta”. “Budućnost – to sam Ja, Ja i onih Mojih, samo, pet minuta unaprijed”.
Drugu nagradu – Dvotjedni boravak u splitskoj rezidenciji za pisce udruge Kurs tijekom 2021. – osvojila je priča Iskopnici Alene Begić.
Alena Begić, rođena 1997. godine u Njemačkoj, gimnaziju završila u Bosni i Hercegovini, a trenutno živi u Sloveniji. Poeziju i prozu objavila u višejezičnom zborniku Biće Bolje/ Bo že, koji je nastao kao produkt literarnih radionica u organizaciji SKC Danilo Kiš Ljubljana, a koje je vodila Lidija Dimkovska. Njena poezija je objavljena u časopisu Koraci, kojeg izdaje Narodna biblioteka Vuk Karadžić u Kragujevcu, te na portalu astronaut.ba. Kratke priče Kupatilizam i Pred ogledalom objavljene su joj na književnom blogu Čovjek-časopis te u slovenskom časopisu Novi zvon.
S pričom Selmin nišan ušla je u finale 15. Međunarodnog književog natječaja za kratku priču Lapis Histriae.
Studira filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.
Iskopnici u furioznom harmsovsko-vianovskom ritmu donose bizarnu distopiju u kojoj je najveći smisao svačijeg života “njegovanje vlastitog groblja”, na kojima su ljudi izgrađivali cijela sela, gradove i države. Junak naše nagrađene priče odbija biti uvučen u “prljave igre sjećanja”, prezire mrtvace i zato ih je “odlučio ubijati žive”. I za razliku od ostataka svijeta, nije mu baš do ukopavanja-iskopavanja pa svoje mrtvace pali i njihov pepeo prosipa po gorama…
Treću nagradu – Pohađanje ljetne škole pisanja CeKaPea – osvojila je priča Pičkin dim Nikole Tuteka.
Nikola Tutek rođen je 10.03.1978. Pisanjem se bavi od malena. Piše kratke priče. Objavio je tri zbirke: Zlatna pirana, Ljudi koje sam izmislio i Pamrav i pragrgan. Nakon fakulteta deset je godina živio u Mađarskoj i potom dvije u Rusiji. U Hrvatsku se vratio 2012. Završio je Filozofski u Rijeci, hrvatski i engleski jezik, doktorirao u Austriji na kanadskoj kratkoj priči. Od povratka u Hrvatsku predaje kanadsku književnost na Filozofskom u Rijeci. Otac je dvoje djece. Trenutno žive u Grobniku.
Prema autorevim riječima, priča Pičkin dim napisana je u Rusiji i temelji se na viziji grupne budućnosti bez budućnosti individualca. Iako se radnja događa u prošlosti, misli da se uzorak iz priče ponavlja i ponavljat će se dok je svijeta i u bilo kojem društvenom uređenju.
Zahvaljujemo svim autoricama i autorima na prijavljenim pričama. Čestitamo nagrađenima i nadamo se da će već iduće izdanje FEKP-ovog natječaja za kratku priču biti održano u normalnijim uvjetima i našem uobičajenom, proljetnom terminu.
Do čitanja iduće godine. Vaš FEKP.
