Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. u Kiseljaku kod Tuzle. Po završetku studija komparativne književnosti i bibliotekarstva u Sarajevu radio je kao novinar i urednik nekolicine časopisa. U to je vrijeme objavio nekoliko zbirki pjesama te Sarajevo blues (1992), knjigu zapisa, pjesama i kratkih priča nastalih za vrijeme opsade Sarajeva. Sredinom devedesetih emigrirao je u SAD, gdje će ostati dvadesetak godina. Za svojega boravka u SAD-u radio je kao novinar, nastavivši objavljivati priče i pjesme, uglavnom u Zagrebu. Ruski kompjuter iz 2011. nastavlja ono što Sarajevo blues započinje. Sastoji se od poezije i proze, crtica iz života, fragmenata sačuvanih u dnevničkim zapisima, a oslikava priču o čovjeku koji traži mjesto za sebe u kaosu ratnog razaranja. Slična intimna, dnevnička nota prisutna je i u romanu Me’med, crvena bandana i pahuljica iz 2017., koji opisuje obiteljski život nakon srčanog udara – nažalost, autobiografski detalj. Na neki način, Mehmedinović uvijek piše između svjetova. Nakon više od dva desetljeća u SAD-u, vratio se u Sarajevo, gdje danas živi i piše, među ostalim, za Žurnal. Navodi da mu je povratak u voljeno Sarajevo, u materinski jezik, omogućio da piše više nego prije. Godine 2020. tako tiska Ovo vrijeme sada, zbirku priča koje se hvataju u koštac s prošlošću i njezinom ulogom u izgradnji sadašnjosti. Ako odlazak iz rodnog kraja pomaže čovjeku da objektivno sagleda svoju povijest i identitet (ili jedno od njih), zanimljivo je vidjeti što se događa po povratku. Možda je književnost povrataka negdje za horizontom.
Autorica teksta: Mojca Čađo
Autor fotografije: Edvin Kalić
