SENKO KARUZA, rođen je 1957. u Splitu. Studirao filozofiju na FF-u u Zagrebu. Objavljivao u Poletu, Studentskom listu, Studentu, Mogućnostima, Rivalu, Dnevniku (Ljubljana). Uvrštavan u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča. Ispisuje redovito kratke priče u Slobodnoj Dalmaciji pod zajedničkim nazivom Vodič po otoku. Objavio knjigu kratkih priča Busbuskalai (1997).
Karuza piše već dugo (još od zlatnog doba Quoruma), knjige objavljuje zadnjih desetak godina, a sada mu je Profil objavio knjigu sabranih proza Teško mi je reći, u kojoj su kratke priče i prozni zapisi iz knjiga Busbuskalai, Ima li života prije smrti i Vodič po otoku. Kamara obscura objavljuje 2010., a 2016. za Meandar objavljuje Prsa u prsa, knjigu zaokruženih priča, eseja, o literarnoj igri složenoj od prostora i prolaznosti.
Ako je nešto konstanta u njegovoj prozi, onda je to otok, s tim da o toj čestoj književnoj temi Karuza piše – a kako drugačije – s ”pogledom iznutra”, a ne s kopna. Senko, naime, dobar dio godine živi u viškoj uvali Mala Travna.
Senko je direktor Književnog festivala Mare, Mare! i osnivač neformalnog Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih načina preživljavanja na malim i pučinskim otocima.
Sven Popović za Karuzu kaže da je “otočanin je gastronom, vrhunski stilist. Ne nužno tim redoslijedom. Proze mnogih autora naspram njegove ispadaju šlampave, neispeglane; što će reći da je Senko vjerojatno perfekcionist. Ima nevjerojatno oko za detalje i u stanju je ono banalno, sto puta viđeno i svakodnevno učiniti filmskim i lirskim. Proza mu je fluidna, meka, topla; uvijek s primjesama melankolije i otoka. Kaže kako piše sporo i mučeći se, što se nikako ne osjeti jer u njegovoj prozi i njegovoj pojavi ne postoji grč. Sklon izolaciji. Manje sklon turistima.”
