Davor Mandić

Festival je bio pravi užitak, u svemu. Zaista ste se potrudili piscima pružiti lijepo iskustvo, posebice ona dva dana u Rijeci, bili su divni.

Htjela sam se javiti i iskreno vam zahvaliti na predivnoj prilici da iskusim čuda Hrvatske – najsvjetliji trenuci bili su sjedenje u tami s Hamishem i slušanje Ane iz Brazila, Davida Vanna i bezbroj drugih autora, čitanje predivnih priča hrvatskih autora i susret sa svim tim piscima i volonterima.

Jednu od meni najdražih pjesama napisao je Wallace Stevens, zove se Čovjek s plavom gitarom: Rekli su, “Imaš plavu gitaru, Ne sviraš stvari onakvima kakve jesu.” / Muškarac odgovori, “Onakve kakve jesu / Stvari se mijenjaju na mojoj plavoj gitari.” Upamtio sam plavu gitaru ovog festivala. Ne samo festival, glazba.

Moram priznati da sam iznenađena tako visokom kvalitetom festivala, izbor autora bio je jednostavno savršen – provela sam dvije zaista zanimljive večeri slušajući dobre i vrlo različite tektove! A iznad svega iznenađena sam vašom strašću i ljubavi prema književnosti i onome što radite, sjajno!

Osjećam tugu i onda još tuge, jer sam tako rano napustio festivalsku obitelj. Ali treba manje od dvadeset sati da se probudi predivna uspomena na te dane. Ne mogu izraziti zadovoljstvo koje mi budi uspomena na vrijeme provedeno u Hrvatskoj. Duboko sam dirnut ovim iskustvom.

Dan Rhodes mi je rekao da je vaš festival nešto najzabavnije što se može doživjeti u šoubiznisu i bio je u pravu. CROATIA FOR EVER!!!!!

Samo sam vam želio poslati jedno brzo hvala-hvala-i-opet-hvala dok i dalje pazite i mazite, hranite i vodite kratkopričašku gomilu kroz Balkan. U Zagrebu mi je bilo i više nego fantastično – lijepo se naspavajte kad sve završi i budite ponosni na sebe – obavili ste fantastičan posao!

Iskoristit ću ovaj prostor i bezvremenski univerzum nevjerojatnog interneta da kažem koliko sam uživala u posjetu. Bilo je i više nego divno i toliko sam se smijala da me trbuh još boli!

Divno sam se proveo u Zagrebu, poticajno događanje sa srdačnim ljudima, savršeno organizirano (što je danas rijetkost), došao sam kao gost i stekao dojam da odlazim kao prijatelj – iskreno sam dirnut.

Povratak avionom kući, napokon norveške novine i o čemu pišu? Da, o Hvaru, putopis (loše napisan, ali svejedno), a kad upalim televizor i mijenjam kanale, zaustavim se na norveškim reklamama i što je na njima? Putopis s Hvara. I tako, sve ti se vraća, ne možeš ga izbjeći, ne možeš mu pobjeći. Hvar je u svemu, Hrvatska je svugdje. Bio je to divan izlet, divno je bilo biti ondje. Nadam se da ćemo se opet sresti.