Fadil Abdulov
Bio je to inteligentan i veseo festival. Publika, pisci i organizatori postali su nevjerojatna grupa prijatelja i partnera na nevjerojatnom književnom putovanju. Festival europske kratke priče uzbudljiva je priča, koju nije lako zaboraviti! Uvijek se nasmiješim kad se sjetim svog posjeta festivalu. Smiješim se kao da se netko prisjeća dragog prijatelja.
Za početak, čini mi se jedinstveno smjelim, gotovo epskim podvigom organizirati međunarodni festival posvećen kratkoj priči. Ako se tome doda da ste ga uspjeli afirmirati i održati na životu, ni više ni manje, već dvadeset godina i to u ovakvim turbulentnim vremenima u kakvima živimo, sve poprima prizvuke legende. Željela bih još dodati da je FEKP možda i najluđi, najneobičniji, najsretniji, najbučniji, najljepši i najčarobniji festival kojega sam doživjela. Bili su to jedinstveni i električni dani. Hvala što ste stvorili toliku ljepotu. I sretna godišnjica!
Kad god pomislim na kulturne konflikte u Europi, na pamet mi padne onaj čudesni FEKP. Kad god se upitam kakav je smisao putovanja, na pamet mi padne mjesto gdje je nastao FEKP. Kad god mi spominju festivale na bilo kojem kraju svijeta, ispričam priču o FEKP-u. Tu strast za inteligencijom. Taj izvrstan program. Tu izvanrednu ekipu koju se ne može ne voljeti. I – last but certainly not least – taj smisao za humor. FEKP je ludilo koje daje suludo kvalitetne rezultate. FEKP je hrvatska revolucija: qualité, creativité et fraternité! Malo ću pretjerati, FEKP je lijek za (gotovo) sve naše boljke: kada ga upoznate više ne možete biti cinični. Želimo mu još barem 20 godina!
Osjećam se počašćenim jer sam imao priliku dva puta sudjelovati na FEKP-u u ovih dvadeset radosnih godina koliko postoji. Podrazumijeva se, da je Zagreb bliže Barceloni, svake bih godine bio tamo. Toliko sam sjajnih sjećanja odveo sa sobom! Prije svega, tu je duh festivala, hvala i štovanje kratke priče, ne kao nekog manjeg žanra, nego više kao laboratorij koji nastoji spoznati u kojem se pravcu kreće fikcija. Onda je tu atmosfera čitanja, i u Zagrebu i gradu partneru, uvijek prepuni gostoprimstva – govorim o lokacijama, publici i volonterima. Na kraju, također bitno, tu je i kulturna razmjena koju predstavlja okupljanje različitih pisaca iz različitih kulutra. Skupa su tih nekoliko dana, sa svim vremenom na svijetu, i onda razgovaraju, piju i međusobno si čitaju. Ono čega se prisjetim kad pomislim na festival je sljedeće: on je sjajna proslava prijateljstva kroz literauturu.
Apsolutno je istinito – i dvadeset godina kasnije sjećam se tih dana – među najsretnijim festivalskim danima u mom životu. Ono čega se sjećam jest pokretna gozba – sjajni pisci koji su istovremeno sjani ljudi (tako rijetka stvar), mladog Romana Simića, toliko prijatelja i toliko šala i smijeha – svijet jučerašnjice! Dragi Romane, mnogo lijepih želja za dugu i sretnu povijest FEKP-a.
FEKP je najvažniji festival kratke priče u Europi. Toj književnoj formi vraća dostojanstvo tako da fokus stavlja na sama djela i pritom okuplja neke od njenih najboljih praktikanata. Više od od toga, on je jedan od najugodnijih festivala uopće. FEKP je toliko zabavan – jedeš i plivaš i ima noći kojih se uopće ne sjećaš! – i slat ću organizatorima svoju sljedeću zbirku priča i pritom im ljubiti metaforička dupenca. Valjda će shvatiti poruku.
Za mene je Festival europske kratke priče oblik sreće. Tamo si, ugođaj je prekrasan, publika topla i pažljivo vas sluša. Okruženi ste sjajnim autorima, ćaskate i slušate o onome što vas zanima najviše na svijetu: književnosti. Sjajno je. Za razliku od drugih, svečanih i sklerotičnih festivala, FEKP je, za goste i samu publiku, pokretni tulum. Od ulica do čitanja, kroz knjižare i kafiće. To je jedno od mojih sretnih mjesta u ovom nesretnom svijetu. Volim Zagreb. To je pravi punkerski grad.
Festival europske kratke priče predivno je iskustvo obilježeno entuzijazmom, magijom, srećom i drugarstvom. Posebno je bitna mješavina čitanja, razgovora i intervjua, a sve to pred obrazovanom, predanom i pažljivom publikom. Festivalov doseg iznimno je demokratičan upravo zbog toga što se odvija u dvoranama i trgovinama i kazalištima. Osjetio sam dobre vibracije, uzbuđenje i energiju cijelog tog iskustva dok sam bio tamo. Za mene će to biti iznimno pamtljiv festival koji sam proveo s knjigoljupcima i promotorima književnosti zbog čije sam se topline i velikodušnosti osjećao dobrodošlim.
I tako, evo me natrag u Engleskoj i pada kiša i razmišljam o Hrvatskoj. Volim imati druge zamišljene živote koje onda mogu oživjeti u mislima. Koliko ste se trudili da smislite ispunjen i stimulativan program i da stvorite živahan festival. Uživala sam u susretima sa svim tim različitim ljudima. Bistri studenti koji velikodušno dijele svoje vrijeme i energiju; energetičan i inteligentan festivalski odbor koji je za nas kuhao i, naravno, pisci, svaki sa svojim posebnim “pogledom” na svijet. Nedostaje mi toliko ljudi. I zato prelijepa je Hrvatska zauvijek upisana u moje misli.
Vaše je gostoprimstvo bilo izvanredno, društvo sjajno i da – vraćat ću se ovamo sve dok ne postanem počasni građanin Hrvatske.
Puno hvala na ovim danima! Bilo je divno! Osjećao sam se voljeno i poput prave zvijezde, dobio sam mnogo pohvala za roman i za kratke priče koje sam čitao. Treba li piscu više od toga :)?
Povratak avionom kući, napokon norveške novine i o čemu pišu? Da, o Hvaru, putopis (loše napisan, ali svejedno), a kad upalim televizor i mijenjam kanale, zaustavim se na norveškim reklamama i što je na njima? Putopis s Hvara. I tako, sve ti se vraća, ne možeš ga izbjeći, ne možeš mu pobjeći. Hvar je u svemu, Hrvatska je svugdje. Bio je to divan izlet, divno je bilo biti ondje. Nadam se da ćemo se opet sresti.
Jednu od meni najdražih pjesama napisao je Wallace Stevens, zove se Čovjek s plavom gitarom: Rekli su, “Imaš plavu gitaru, Ne sviraš stvari onakvima kakve jesu.” / Muškarac odgovori, “Onakve kakve jesu / Stvari se mijenjaju na mojoj plavoj gitari.” Upamtio sam plavu gitaru ovog festivala. Ne samo festival, glazba.
Samo sam vam želio poslati jedno brzo hvala-hvala-i-opet-hvala dok i dalje pazite i mazite, hranite i vodite kratkopričašku gomilu kroz Balkan. U Zagrebu mi je bilo i više nego fantastično – lijepo se naspavajte kad sve završi i budite ponosni na sebe – obavili ste fantastičan posao!
Iskoristit ću ovaj prostor i bezvremenski univerzum nevjerojatnog interneta da kažem koliko sam uživala u posjetu. Bilo je i više nego divno i toliko sam se smijala da me trbuh još boli!
Puno vam hvala na vašoj fantastičnoj festivalskoj gostoljubivosti i prijateljskoj atmosferi – moram reći da se ni na jednom drugom događanju nisam toliko smijala!
Htjela sam se javiti i iskreno vam zahvaliti na predivnoj prilici da iskusim čuda Hrvatske – najsvjetliji trenuci bili su sjedenje u tami s Hamishem i slušanje Ane iz Brazila, Davida Vanna i bezbroj drugih autora, čitanje predivnih priča hrvatskih autora i susret sa svim tim piscima i volonterima.
Moram priznati da sam iznenađena tako visokom kvalitetom festivala, izbor autora bio je jednostavno savršen – provela sam dvije zaista zanimljive večeri slušajući dobre i vrlo različite tektove! A iznad svega iznenađena sam vašom strašću i ljubavi prema književnosti i onome što radite, sjajno!
Divno sam se proveo u Zagrebu, poticajno događanje sa srdačnim ljudima, savršeno organizirano (što je danas rijetkost), došao sam kao gost i stekao dojam da odlazim kao prijatelj – iskreno sam dirnut.
Jako sam uživao u festivalu, a Roman se potrudio da se osjećam kao rock zvijezda! Hvala vam na ovom lijepom iskustvu.
Bilo se lijepo danas ujutro vratiti u Beč zato što su tri dana koja sam proveo s vama bila tako srdačna, dražesna i zanimljiva. I zato hvala svima, radite sjajan posao.
Kako da izrazim svoju zahvalnost? Od prvog do zadnjeg trenutka na hrvatskom tlu brinuli ste se za mene. Bez obzira na to što kažu, ne mogu prihvatiti da je svijet malen. Za mene je uvijek velik. I zato što je velik, tako mi je lako očajavati i žudjeti za ponovnim susretom s dalekim prijateljima. Neka mi, ipak, ostane nada da ćemo se opet sresti, nekako, negdje. Srdačan pozdrav Zagrebu i hvala na svemu!
Festival je bio pravi užitak, u svemu. Zaista ste se potrudili piscima pružiti lijepo iskustvo, posebice ona dva dana u Rijeci, bili su divni.
Dan Rhodes mi je rekao da je vaš festival nešto najzabavnije što se može doživjeti u šoubiznisu i bio je u pravu. CROATIA FOR EVER!!!!!
Za trenutak, izašao sam iz cipela izdavača i knjižara koje su se već više dobro potrošile i poderale od stalne upotrebe i uskočio u sandale pisca. I jako mi je dobro u tim sandalama, noge bijele, nesvikle na sunce, njegovane, sačuvane.
Osjećam tugu i onda još tuge, jer sam tako rano napustio festivalsku obitelj. Ali treba manje od dvadeset sati da se probudi predivna uspomena na te dane. Ne mogu izraziti zadovoljstvo koje mi budi uspomena na vrijeme provedeno u Hrvatskoj. Duboko sam dirnut ovim iskustvom.
