Kratka priča – što je ona zapravo i što vas privlači ovoj formi? S čime biste usporedili kratku priču?
Kratku priču usporedio bih s molitvom na misi; moćna je to stvarčica. Posebno me privlači ultra kratka priča, sviđa mi se njezina izravnost i jasnoća. Iako sam čistokrvni romanopisac, roman je katkad mukotrpan žanr. Teško je plesati s njim.
Kamo vas je kratka priča najdalje odvela? Što vidite kao svoje najveće postignuće?
Ah, svjetovi, svjetovi u 400 riječi.
Na koje karakteristike usmjeravate pozornost dok pišete? Kakvi likovi žive u vašim pričama?
Kako starim, primjećujem da fokus stavljam sve više na ruralno. Ne pronalazim mnogo materijala za pisanje u gradskom životu. Previše je akcije, ne mogu odlučiti što izabrati. Kao posljedica toga, moji likovi također imaju ruralnu crtu. Njihovo ponašanje pomalo je samozatajno, nemaju tako istaknut ego.
Kao potvrda vaše književne slave, novela Een mooie jonge vriendin (Lijepa mlada žena) tiskana je u 700 000 primjeraka povodom Nizozemskog tjedna knjige u ožujku, što znači da ju je svaka osoba koja je kupila knjigu u to vrijeme dobila na poklon, a posljednjeg dana te fenomenalne proslave književnosti čitatelji su također mogli putovati besplatno bilo gdje po Nizozemskoj pokazujući vašu knjigu umjesto putne karte. Susreli ste se i s puno svojih sadašnjih i budućih čitatelja. Po čemu ćete najviše pamtiti taj tjedan?
Po vlasniku jedne knjižare koji mi je prišapnuo: „Mislim da se ljudi vaših godina drže na udaljenosti od ljudi moje dobi.“ (Njemu je bilo 67, a ja imam 46 godina.) „Zašto?“, pitao sam, potpisujući knjigu za čitatelja. „Zato što možete namirisati koliko je blizu propadanje.“ Prosvjedovao sam: „Do toga je još 21 godina!“ „Blizu je“, rekao je tiho, kao rob na stražnjoj strani kola koji šapće pokraj trijumfatorova uha: „Gledajte iza sebe i ne zaboravite da ste samo čovjek.“
Možete li nam otkriti nešto o knjizi na kojoj sada radite?
Upravo sam počeo prije tri dana, nemam pojma kamo će me odvesti.
Razgovarala Katarina Brajdić
