Treba li Damira Urbana (Rijeka, 1968) uopće predstavljati? Jedna od najbitnijih ličnosti hrvatske alternativne scene, čovjek čije stihove srednjoškolci uče napamet, čije se pjesme mazohistički preslušavaju nakon prekida, čiji je svaki novi uradak pomak prema boljem, maštovitijem. Pjesme su mu bolne, iskrene, bolno iskrene, i baš zato rezoniraju s više generacija. Uvijek svoj, Urban nas nastavlja oduševljavati svojim stihovima, svojim glasom i općenito svojom magnetičnom, ali nimalo pompoznom pojavom.